REPUBLIKA BOSNA

06.12.2005.

BITKA KOD NIKOPOLJA , 1396.

Krajnje je jasno da su Srbi narod patoloskih psihopata koji lazu sami sebe da su pobijedili na Kosovu,a redom poklani bili,da je kraljevic Marko bio najveci borac protiv Turaka,a kraljevic Marko bio turski vezir,da su "pravoslavci" branili "krscansku Evropu" ,a ti isti "pravoslavci" za Turke ratovali 500 godina.U tu svrhu kao najbolji primjer treba uzeti "Bitku kod Nikopolja" koja se odigrala sedam godina poslije Kosovske bitke...Sa jedne strane krscanska evropska vojska,a sa druge Turci i Srbi.

Cuveni južnoslovenski historičar i intelektualac Ivan Lovrenović u eseju Lament nad Beogradom piše o bitci kod Nikopolja, na bugarskoj obali Dunava, godine 1396. Ta bitka, iako za evropsku povijest kudikamo bitnija od one Kosovske, kod Srba je sistematski prešutkivana. Lovrenović piše kako je boj na Kosovu, kojim su Srbi (i svi drugi u bivsoj Jugoslaviji) bombardovani iz svih izvora saznanja, od školskih udžbenika, preko televizije do usmenog predanja, "realno, tek jedna od etapnih bitaka u silnom nadiranju osmanslijske vojske i ekspanziji osmanlijske države u jugoistočnoj Evropi, koja je u opštoj istoriji tog vremena zabilježena tek kao oveća fusnota".

Bitka kod Nikopolja, o kojoj Srbi nisu učili ništa, dešava se dakle sedam godina nakon Kosovskog boja. Do tog trenutka sultan Bajazit (ili, kako bi bilo tačnije izgovarati, Bajazid) pokorio je Srbiju i Bugarsku, i sada ga historija zatiče kako nadire na vrata Ugarske. Sigismund, ugarski kralj, okuplja vojnu alijansu sastavljenu od francuskih, njemačkih i engleskih vitezova. To je NATO tog vremena, i Sigismund je pun nade pred moćnom vojskom od 120 000 ljudi. Dok čitava kršćanska Evropa gleda u njega i moli se da njegova snaga bude dostatna da zaustavi nadiranje Turaka, Sigismund se u Nikopolju priprema za krvavu bitku.

Naša predstava o srednjovjekovnim bitkama uveliko je stvorena filmskim prikazima tih klanica. Objektivna slika bila je još surovija. Stotine hiljada tijela u sudaru za sobom su ostavljale rijeke krvi, koje su se kod Nikopolja ulile u plavi Dunav, raskomadana ljudska tijela po poljima i smrt, dokle god je, kroz dim spaljenih kuća i krike unesrećenih, dosezao ljudski pogled.

Na trenutak se činilo da će kršćani, vođeni hrabrošću, prije svega francuskih vitezova, ostvariti veliku pobjedu protiv Bajazita, zvanog Jildirim - Munja i tako odbraniti "kršćansku Evropu". Ali sultan je bio briljantan strateg, koji je u odsudnom trenutku potegao svoje skriveno, a najmoćnije oružje. Na vrhuncu bitke on na kršćane pušta svoju "elitnu vojsku" - pet hiljada srpskih vitezova na čelu sa Stefanom Lazarevićem. Srpskim despotom,a njegovim vazalom". Hroničar dalje piše: "Dio kršćanske vojske koji uteče pokolju, potopi se u Dunavu, a dio dopade Turskoga ropstva". Pozivajući se na američku historičarku Barbaru Tuchman i njenu knjigu Daleko ogledalo, Lovrenović ovako opisuje posljedice trijumfa srpskog oružja kod Nikopolja: "Cijela tri vijeka od tada, sve do Jana Sobieskoga i bitke pod Bečom 1683, neće Zapad uspjeti sakupiti snage ni sloge da se odupre Osmanlijama".

Eto,kako su Srbi branili "krscansku Evropu" LOOOOOOOL.

REPUBLIKA BOSNA
<< 12/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


LINKOVI:

Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis. Ciceron
Historija je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnik starine. Ciceron

worldtopix


BROJAČ POSJETA
124343

Powered by Blogger.ba