REPUBLIKA BOSNA

24.08.2009.

ČETNICI U ANTIFAŠISTIČKOJ BORBI

Najnoviji i najgnusniji primjer samoobmanivanja Srba (Serva,Sluga) jeste cinjenica da su zvanicno,u parlamentu,proglasili cetnike "antifasistima",a cetnici tokom cijelog rata revnosno saradjivali sa Nijemcima,nekoliko primjera: cetnicki vojvoda Pavle Djurisic je krajem 1944 godine odlikovan direktno od strane Adolfa Hitlera "zeljeznim krstom" za uspjesnu vojnu saradnju sa Nijemcima.

vidi sljedecu sliku:



Postoje takodjer dokumenta u kojima Draza Mihajlovic zahtijeva od podredjenog cetnickog komandanta da se legalizuje od strane Nijemaca.LOOOOOOOL

vidi sljedecu sliku:



Takodjer pismo Nijemcima cetnickog komandanta Nikole Kalabica u kojima od njih trazi antifasisticku municiju.LOOOOOOOOOOL

vidi sljedecu sliku:



cetnici u "antifasistickoj borbi",vidi sljedecu sliku:



cetnici,ponovo,"u antifasistickoj borbi" (zajedno sa Nijemcima) LOOOOOL


Nego,da nastavimo sa cetnicima u antifasistickoj borbi,LOOOOOOOOL vidi sljedecu sliku:


Znate,u antifasistickoj borbi cetnici bi ponekad i popili koju sa sa svojim jaranima ustasama i domobranima LOOOOOOOOOOOL .vidi sljedecu sliku:


Pa bi tu i uz podrsku italijanskih fasista cetnicki vojvoda Pavle Djurisic odrzao i po koji govor,tema "ANTIFASIZAM" ...LOOOOOOOOOOOL vidi sljedecu sliku:


Pa onda malo na snijegu antifasticke borbe cetnika,zajedno sa Nijemcima, LOOOOOOOL,vidi sljedecu sliku:


A,evo i cetnicke antifasisticke mehanizacije (njemacke proizvodnje i posluge),LOOOOOOOOOL...vidi sljedecu sliku:



I,naravno,nezaobilazno,pismo cetnickog komandanta Draze Mihajlovica Alojziju Stepincu od 15. aprila 1945 godine u kojem u superlativima govori o ustaskoj borbi hrvatskog naroda protiv boljsevizma,znajuci dobro za Jasenovac i brojna druga stratista na kojima su Hrvati zvjerski ubijali Srbe....no,cetnicima to nije nimalo smetalo,POSLIJE SVEGA TOG KLANJA CETNICI SE ULIZUJU USTASAMA I MOLE IH ZA SAVEZNISTVO:vidi sljedeci dokument:

 

CETNICKI ZLOCINAC POP DJUJIC U BORBI PROTIV TALIJANSKIH FASISTA,ZAJEDNO SA JEDNIM OD NJIH! LOOOOOOOOOL (vidi sljedecu sliku:)



CETNICI,ZAJEDNO SA TALIJANSKIM FASISTIMA , NEPOSREDNO PRED SVOJ NAJNOVIJI ANTIFASISTICKI POHOD.:.LOOOOOOOOL (vidi sljedecu sliku):

NJEMACKE SLUGE,JUGOSLOVENSKA VOJSKA I CETNICI,NEPOSREDNO PRED POCETAK "VELIKOG ANTIFASISTICKOG PLESA",GLAVNI I ODGOVORNI SPONZOR SVECANOSTI : NJEMACKI OFICIR,U ZADNJEM REDU NA SLICI ,OZNACEN ZNAKOM "X".LOOOOOOOOOOL

EVO,STIZU NA PLES I CETNICKI KOMANDANT BAJO STANISIC I TZV.PRAVOSLAVNI SVESTENIK JOANIKIJE U DRUSTVU RAZIGRANIH ITALIJANSKIH FASISTA.LOOOOOOOOOOOOOL




MEDJUTIM,ODNEKUD SE POJAVI RUKA PRAVDE,PREKIDE PLES,I UKOKA DRAŽU....




GLEDAJ SAMO U PAPKA ČARAPA... !!!

LOOOOOOOOOOOOOOOOOL

I te iste cetnike Sluge (Servi) su danas proglasili ANTIFASISTIMA ???????????? i jos im penziju za to daju????Samo steta sto nije bilo fotografija u vrijeme Turskog Vezira Kraljevica Marka i Lazarova sina,Stefana Lazarevica koji se iako Lazarov sin borio RAME UZ RAME SA TURCIMA u brojnim bitkama,ne samo u bitci na Nikopolju,a o tome cemo na posebnoj temi. COMMING SOON

LOOOOOOOOOOL

11.04.2006.

BOSANSKI LJILJANI NA BOSANSKOJ ZASTAVI



Stari Bosanski Kraljevski Simbol - Ljiljani , simbol su historijskog kontinuiteta bosanske drzavnosti,a kao simbol su prisutni na tlu Bosne vise od dvije hiljade godina.U razlicitim znacenjima prisutan je i u nekim drugim starim civilizacijama.U II milenijumu stare ere moze se naci u umjetnosti Krete u Grckoj,gdje se susrece kao motiv na slikama Knososke palače,zatim u egipatskoj umjetnosti,i u mnogim drugim zemljama,na vrlo sirokom geografskom podrucju,i to u razdoblju od nekoliko hiljada godina.Najstariji nalaz simbola ljiljana u Bosni pronadjen je u Ilidzi kod Sarajeva,u rusevinama jedne zgrade iz doba Rimljana,gdje je iskopan jedan ulomak zemljane posude star oko 2000 godina na kojoj je utisnut simbol ljiljana.Bošnjački historičar prof. dr. Enver Imamović,u svom radu pod nazivom "Bošnjaci i ljiljan",o ovom vrijednom arheoloskom nalazu kaze,da je to,do sada najstariji nalaz simbola ljiljana u ovom dijelu Evrope,(vidi sljedecu sliku):


Ljiljan na posudi iz Rimskog doba od prije 2000 godina,iskopan u Ilidži kod Sarajeva

Zanimljivo je da su botanicari pokazali da u Bosni rastu ORIGINALNI Bosanski Ljiljani.Nose naucno ime "Lilium Bosniacum" i nasli su svoje mjesto i na postanskim markama Bosanske Drzave (vidi sljedecu sliku) JEDINO U BOSNI RASTU...ZLATNI LJILJANI


Lilium Bosniacum

O upotrebi simbola ljiljana kao Bosanskog kraljevskog simbola i o Bosanskom drzavnom kontinuitetu prof. dr. Enver Imamović kaze sljedece:"Bosna je u srednjem vijeku bila sasmostalna država, imala je svoje vladare (banove i kraljeve), svoju zastavu i grb (sa ljiljanima), vojsku, strogo odredene i čuvane granice, svoj dvor i diplomatsku službu, vlastiti jezik (bosanski), vlastito pismo (bosančicu), svoju vjeru (bogumilsku), svoj narod (Bošnjani), svoju monetu, i sve drugo što karakterizira jednu državu, pa i više od toga, jer mnoge zemlje nisu imale ono što je imala i što je bila Bosna.


Ljiljani na stećku,Bosanskom srednjovjekovnom nadgrobnom spomeniku

O tome kako su izgledali grb i zastava srednjovjekovne bosanske države znamo pouzdano na osnovi mnogih spomenika preostalih iz srednjeg vijeka. Treba naglasiti da je Bosna jedna od rijetkih evropskih zemalja, a time i u svijetu, koja ima tako dugu tradiciju državnih obilježja. O tome govori bogata građa. To su prije svega veliki državni pečati kojima su se ovjeravali međunarodni ugovori. Na njima je uz druge sadržaje (vladar na prijestolju, uokolo natpis itd.) prikazan i državni grb sa ljiljanima. Na jednom takvom pečatu iz vremena kralja Tvrtka I (14. stoljeće) uz grb je prikazana i bosanska zastava sa šest ljiljana. Istu predstavu sadrže i starobosanski novci raznih serija i tipova. Najbolji takav primjerak je veliki zlatnik kralja Tvrtka, također iz 14. stoljeća, na kojem je grb sa ljiljanima, a sa strana je još po jedan ljiljan. Najvrijedniji spomenik na kojem su prikazani državni simboli srednjovjekovne Bosne jeste plašt kralja Tvrtka. Pronađen je 1910. godine u njegovom grobu u Arnautovićima kod Visokog gdje se nalazio mauzolej bosanskih vladara. Arheolozi su prilikom iskopavanja zatekli rijetko viđen prizor: preko kamenog stećka ispod kojeg je bio sahranjen kralj Tvrtko, još je uvijek stajao prebačen njegov kraljevski plašt, u položaju kako je ostavljen u vrijeme sahrane prije više od 700 godina. Bio je ukrašen zlatom izvezenim grbovima sa ljiljanima. Zbog nestručnog rada i nemarnog odnosa osoblja koje je radilo na otkriću (u prvo vrijeme nisu bili svjesni šta su otkrili), nalaz nije u cijelosti sačuvan. Ostaci se danas nalaze u zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu.


Bosanski Kraljevski Grb

Često se može čuti pitanje otkud na bosanskim državnim obilježjima ljiljani i šta oni znače. Oni koji nisu dovoljno upućeni u bosansku prošlost, prije svega stranci, vjeruju da je to preuzeto od Francuza, odnosno od anžuvinske dinastije koja je u svojim kraljevskim simbolima također imala ljiljane. Treba, međutim, spomenuti da je ljiljan u srednjovjekovnoj Evropi bio veoma raširen pa ga nalazimo na grbovima i zastavama brojnih dinastija i feudalaca, kako u Francuskoj, tako i u Španjolskoj, Engleskoj, Mađarskoj, Flandriji, Italiji itd. U tome se posebno isticala Francuska, što je razlog da neki historičari smatraju da je tu njegova kolijevka, odnosno da se iz Francuske prenio u druge zemlje. Tumači se da je do toga došlo bilo političkim utjecajem ili dinastičkim brakovima. Od njega je preuzela i Mađarska. S obzirom da je i srednjovjekovna Bosna na svojim državnim obilježjima imala taj znak, kod mnogih vlada uvjerenje da ga je ona preuzela od Mađarske, jer je, tobož, Bosna bila mađarski vazal. To, međutim, nije tačno... U Bosni je ljiljan korišten kao umjetnički motiv stotinama godina prije pojave evropskih dinastija. Već je rečeno da je u Ilidži nađen rimski spomenik ukrašen znakom ljiljana od prije 2000 godina. Kao arhitektonsko-dekorativni elemenat u bazilikalnim gradnjama susreće se na tlu Bosne i u kasnoantičko doba (V-VI stoljeće). U srednjem vijeku njegov motiv je toliko upotrebljavan da je u pravom smislu postao zaštitnim znakom bosanskog naroda. Srednjovjekovni Bošnjani su su ga osobito rado stavljali na svoje grobne spomenike (stećke), izrađivali nakit s njegovim likom (naušnice, dijademe, pojaseve i s1.), njime ukrašavali knjige, utkavali ga u platno kao dezen, uzimali ga kao dekorativni elemenat u arhitekturi i s1. Čak je opjevan u pjesmama. U jednoj poemi napisana 1330. godine od nekog Završanina, stoji: "Lilije, cvijetu ima je krin".


Zlatnik Bosanskog Kralja Tvrtka I (14.stoljeće) sa Ljiljanima

Ljiljan je bio toliko omiljen u srednjovjekovnoj Bosni da su onovremeni Bošnjani sebe poistovjećivali s tim cvijetom. Papa Grgur IX u pismu iz 1236. godine upućeno bosanskom velikašu Sebislavu koji je držao oblast sjeveroistočne Bosne (Soli), u kojem ga hvali što je ostao vjeran katoličkoj vjeri za razliku od njegovih zemljaka, kaže da je jedini on ljiljan, i to među trnjem. Time je htio reći da nisu Bošnjani ljiljani, kako to oni za sebe vole reći, nego je on ljiljan,a oni su trnje (zato što su bogumili...).

Bilo bi pogrešno misliti da se ljubav Bošnjaka prema ovom cvijetu veže samo za srednji vijek. Isti je slučaj bio u doba turske vladavine.Za njega je u to vrijeme bio uobičajen naziv Zambak. Uzgajan je u dvorištima, o njemu se pjevalo, njegovim likom su ukrašavani rukopisi, stavljao se na nišane (nadgrobne spomenike), primjenjivao se u ukrasnoj arhitekturi, posebno u džamijama. U Gradačcu se simbol ljiljana može vidjeti iznad mihraba džamije Husejnije, u Sarajevu iznad glavnog ulaza džamije Magribije na Marin Dvoru itd.


Ljiljan na nišanu,Bošnjačkom muslimanskom nadgrobnom spomeniku,od prije 300 godina

Iako su sjećanja i ljubav Bošnjaka prema ljiljanu vremenom bili potisnuti zbog historijskih okolnosti, nisu nikada sasvim izišla iz njihove podsvijesti. To su pokazali ratni dogadaji koji su uslijedili 1992. godine kad je taj cvijet takoreći preko noći prihvaćen, i to sa takvim žarom i odanošću da je za mnoge to bio fenomen. Zanimljivo je da se u to vrijeme znak ljiljana počeo ponovo masovno stavljati na nadgrobne spomenike, onako kako je to bilo u srednjem vijeku. O njemu su se ponovo počele pjevati pjesme, borci koji su branili Bosnu nazivani su Zlatnim Ljiljanima, itd.


Ljiljan na nišanu,Bošnjačkom muslimanskom nadgrobnom spomeniku iz našeg doba

Nakon pet stoljeća Bosanci su se okrenuli tom cvijetu već 1991. godine, kad su nakon dugo vremena ponovo stvoreni uvjeti da se izvrše demokratske promjene u zemlji. To je omogućilo da narod slobodno iskazuje svoja politička opredjeljenja. Koristeći se tim okolnostima, početkom 1991. godine iznijeta je ideja (od strane autora ovog napisa) da se za nova državna obilježja tadašnje Socijalističje Republike Bosne i Hercegovine, prihvate ona iz doba srednjovjekovne bosanske samostalnosti. To je naišlo na opće simpatije većeg dijela javnosti. Oformljena je stručna komisija u organizaciji onovremene Skupštine Bosne i Hercegovine, koja je u svom radu pošla od gore navedenog povijesnog i arheološkog materijala pa je po obavljenom zadatku Skupštini podnijet elaborat u vidu prijedloga

Tokom javne rasprave koja je vođena u novembru i decembru 1991. godine u nacionalnim kulturno-prosvjetnim društvima "Preporod", "Napredak", "Prosvjeta" i "La Benevolencia" podršku ponuđenog rješenja dala su tri Društva, dok je srpska "Prosvjeta" to odbila. Izbijanje rata spriječilo je da prijedlog uđe u skupštinsku proceduru pa je tako propao pokušaj da se predloženo rješenje državnih obilježja usvoji u mirnodopsko, prijeratno doba.

Grb i zastava sa ljiljanima su i prije izbijanja rata 1992. godine saživjeli u narodu. To se postiglo zahvaljujući širokoj medijskoj propagandi. Ljiljani su, naime, na sugestiju autora ovog napisa uzeti za osnovno grafičko rješenje i dizajniranje plakata, letaka i drugog propagandnog materijala namijenjen održavanju narodnog referenduma zakazan za 29. februar i 1. mart 1992. godine, na kojem se narod Bosne i Hercegovine trebao opredijeliti za samostalnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Tako se najšira bosanskohercegovačka javnost upoznala s autentičnim i povijesnim obilježjima svoje zemlje. To je doprinijelo da je po izbijanju rata grb i zastavu s ljiljanima narod spontano prihvatio i pod njima organizirano pružio otpor agresoru.

Ljiljani su tokom četverogodišnjeg rata postali simbolom nadljudskog otpora, patnji, stradanja i herojskih pobjeda golorukog bošnjačkog naroda. Pod ljiljanima je na kraju izvojevana krvava, ali zaslužena pobjeda što je spasilo Bosnu i Hercegovinu od nestanka. I to je razlog što su oni ušli duboko u srca svih kojima je Bosna jedina domovina, i što se prema njima odnose s toliko ljubavi i emocija...nameće se pitanje ima li nade da će njihovi ljiljani jednog dana ponovo biti ono što su bili stotinama godina, i pod kojim je u posljednjem ratu odbranjena Bosna i sačuvana kao samostalna država. Niko ih ne može spriječiti da se barem tome nadaju. Dok ponovo ne procvjetaju širom Bosne, Bosanci ih čuvaju u svojim srcima i sjećanjima, da ih podsjećaju šta su oni značili za Bosnu i njihove pretke od vremena Kulina bana i kralja Tvrtka do našeg vremena, kad su u ovom posljednjem ratu zajedno s narodom bili proganjani, sakaćeni i ubijani. Unatoč tome, ipak njihovim ljiljanima nije uništen korijen. Iz njega će jednog dana ponovo procvjetati vitki i zlatni ljiljani, i prekrit će svu Bosnu, od Une do Drine i od Save do mora,kako je nekada bilo."


Srednjovjekovni Bosanski Zlatnik sa Zlatnim Ljiljanima


[b]Grb Bosanskog Kralja Tvrtka I (1353-1391)
Bosanski Kraljevski Grb[/b]

Vidi sljedeci link:]http://www.zemljabosna.com/bosanski_ljiljani.html

02.04.2006.

PUTOPIS - EVLIJA ČELEBI

Evlija Čelebi,svjetski poznati turski putopisac,u svome cuvenom djelu "Putopis" ,nastalom polovinom 17.stoljeca,daje opsirne opise brojnih gradova na Balkanu,ukljucujuci i bosanske.Smatra se da su prvi izdavaci njegovog djela vrsili odredjena korigovanja stila i jezika originalnog teksta,po zapazanju prevodilaca,na mnogim mjestima je Evlijin pomalo arhaican nacin izrazavanja izmijenjen i modernizovan prema ukusu izdavaca,ima takodjer i mnogo "stamparskih" gresaka.Tu se nalaze oblici rijeci i izrazi koji ne postoje i sl.

Evlija Čelebi bio je poznat i pod imenom Evlija Efendi,ali njegovo pravo ime je bilo Evlija ibn Derviš Mehmed Zilli.Čelebi,odnosno Efendi,su konvencionalni staleski nazivi,koji su se u to vrijeme davali obrazovanim ljudima,a oba naziva znace - gospodin.Rodjen je 10.muharema 1020 godine (25.marta 1611),bio je hafiz - znao je cijeli Kur`an napamet,a skolovao se na dvoru Sultana Murada IV.Godine 1640. polazi na svoje prvo putovanje izvan Carigrada i do kraja svog zivota odaje se gotovo stalno putovanjima sirom Osmanskog Carstva i postaje neka vrsta svjetskog putnika,vodeci cijelo to vrijeme svoj dnevnik i biljezeci marljivo sve zanimljivo sto bi zapazio.Putovao je ili sam,ili u pratnji znamenitih drzavnika,a najvise kao pouzdanik i pratilac svoga rodjaka Melek Ahmed-pase,kome treba zahvaliti za najveci dio Evlijinih putovanja po Balkanu.Prvo takvo putovanje poduzima 1660 godine,a krajem avgusta iste godine prvi put dolazi u Bosnu.Njegova putovanja po Evropi trajala su sljedecih deset godina,do 1670.godine,a potom se vraca u Carigrad,1671. godine ide u Meku na hadz,a 1672 godine odlazi u Egipat,koji je prosao uzduz i poprijeko.Godine 1673 isao u Sudan i Abisiniju.Posljednje putovanje koje je zabiljezio poduzeo je u julu 1676.godine.


Svojim putopisom,pod nazivom "SEYAHATNAMESI" - "PUTOPIS",stekao je svjetsku slavu.Nije iskljuceno da je originalno naziv svome djelu Evlija dao "TARIH-I SEJJAH" - "HISTORIJA PUTNIKA",kako stoji u beckom rukopisu i kako proizilazi iz naslova pomenute skracene redakcije toga putopisa.Integralni putopis je sadrzan u deset vrlo opseznih tomova.

Nekoliko zanimljivih isjecaka iz vrlo opsirnog dijela njegovog putopisa koji se odnosi na Bosnu i Bošnjake:

-Kada opisuje Sarajevo kaze sljedece:"Narod se u ovim krajevima u puckom govoru zove Bošnjaci (Bošnjak).Samo draze im je kad se kaze "Bosanci" (Bosnevi)."Kao sto je cist njihov jezik,tako su zaista,i oni bistri ljudi koji sve ispravno prosudjuju.Jezik im je blizak latinskom."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 121.) Ovdje je bitno napomenuti da je naziv "Bosnevi",u stvari arapski naziv za Bošnjake,i da je jedino pravilno prevesti "Bosnevi" kao "Bošnjaci",a ne kao "Bosanci".
Iz ovog putopisa vidimo da se u Evlijino vrijeme u Sarajevu,kao metropoli,pored domicilnog bosanskog govore i mnogi strani jezici :Narod govori bosanski, turski, srpski, latinski, hrvatski i bugarski. (Evlija,Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 116.).

-Bošnjake u Banja Luci opisuje vrlo opsirno,govoreci i o jelima koje vole,pa kaze :"Kupus,koji zovu "kopuska" ima glavu veliku kao kazan,a listovi su mu socni kao tanki listovi niseste.Bošnjak za ovaj kupus kaze:"Allah mi je din (vjera),a kupus imam (vjerovanje) - i jede ga do crkavanja.Od pica im je glasovito kozje mlijeko,surutka,medovina...Na sedamdeset mjesta imaju izletista.Od svih najglasovitije je Ferhad-pasina basca.Svega pet hiljada vinograda i basca placaju porez na vinograde (dunum hakki).Jedan dio stanovnistva su trgovci.Oni dolaze i odlaze u Beograd,Skoplje (Uskub) i Solun (Selanik).Drugi dio opet su gazije,borci za vjeru.Jedan stalez su sluzbenici casnog šerijata,jedni su bastovani,jedni su ulema,a drugi stalez su privrednici i zanatlije...Sve im zene nose cohane feredze,a na kape stavljaju jasmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno.Jezik im je bosanski.Oni svoja imena skracuju pa Hasanu kazu Haso,Musau - Muso,Memiji - Memo."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 216.)

-Govoreci o Osijeku kaze sljedece"Dok smo potpuno razmotrili ovaj grad,dotle je prispjela i ona vojska naseg gospodara Kadizade Ibrahim-pase koja je bila zaostala.Mi smo prosli ispod satora velikog vezira Fazil Ahmed-pase Cuprilica u vrlo svecanoj povorci.Nas pasa imao je dva tuga.Nasa vojska je bila impozantnija od vojske ostalih vezira.Kada su vidjeli nase odrede,svi su vojnici rekli:"Bog ih blagoslovio",i divili se.Tu je bilo sto dvadeste naoruzanih i dobro obucenih kapidzibasa,dvije stotine dostojanstvenih...,tri stotine muteferika,dvije stotine delija,dvije stotine gonulija,dvije stotine Tatara,stotinu cesnegira,stotinu vanjskih kilardzija,dvije stotine pazeva saraca,tri stotine saridzija pod puskom,sedam stotina i sedamdeset sejmena,Hrvata,Bošnjaka i Arnauta,od kojih je svaki pojedini licio na jednog starog lava.Sve njihove putne kape bile su nacinjene od crvene soja-cohe.Oni su svoje srmom vezane kape zabacivali na ledja.Svi su prolazili pjeske,u redu dva po dva,marsirajuci hitro kao srne,noseci puske koje izbacuju olovna zrna teska cetrdeset do pedeset drama.Zatim su prosli konjanici na konjima cija je oprema bila sva utonula u srebro,srmu i zlato.Poslije sviju isao je Kadizade Ibrahim-pasa,otmjeno i dostojanstveno poput velikog vezira."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 371.)

-Opisujuci Beograd i njegove stanovnike kaze:"Premda su beogradski muslimani Poturi,oni ipak znaju srpski,bugarski,bošnjački i latinski nacin govora (istilah)...Sva beogradska raja i povlasceni gradjani (beraya) su Srbi.Premda su blizu bošnjačkog i bugarskog vilajeta,oni imaju svoj zaseban nepravilan nacin govora...Mnogi znaju takodje i hrvatski,halijski ("galiye"),slovenski (islovos) i talijanski jezik.Imaju svoje uvazene i postovane istorije.Brojevi su im,opet,kao u bošnjačkom jeziku: jedno ("yedlo")=1,dva (divva)=2,tri=3..." (Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 91. i 92.)

Govoreci o Zvorniku kaze:"Svi njegovi stanovnici su Bosanci.Nosnja im je dolama i potijesne serhatske caksire.To je trgovacki svijet koji govori bosanski.klima je prijatna.Oko grada ima mnogo vinograda i basca.(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 384.)"

-Opisujuci Stolac u Hercegovini,kaze:"Sve su kuce okrenute prema zapadu.Kako se na uscu potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe,njih pokrece voda potoka Dola.Sve rijeke u ovim stranama teku prema zapadu i ulivaju se u rijeku Neretvu.Zaledje varosi cine brda doline (rijeke) Dola.Narod nosi kalpake i bijele turbane.Govore bosanski.To su,medjutim,pravi ratnici,veliki prijatelji stranaca i ljudi od rijeci."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 419.)

-Govoreci o Foči,kaze:"Stanovnici (Foče) su u licu lijepi i divni ljudi,cistog vjerovanja,pobozni su i dobri muslimani.muskarci nose raznobojnu cohanu odjecu.Prvaci i velikasi zamotavaju bijele calme,a srednji stalez nosi pokratko odijelo i caksire s kopcama,grube papuce i kalpake od raznobojne cohe i kunovine.Govore bosanski.Vecinom su trgovci.Hadzija (hodocasanika) i gazija (junaka) ima takodje dosta."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 409.)

-Opisujuci kasabu Ljubinje u Hercegovini:"Njegovi stanovnici su porijeklom iz Novoga.Oni imaju nosnju kao Novljani: na glavi nose crven fes i berete i idu golih cjevanica kao alzirske levente,jer su svi ladjari i fregatnici,ali opet medjusobno govore bošnjački i latinski;svi su junaci koji ne znaju za strah ni bojazan."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 421.)

-Opisujuci grad Novi (Herceg-Novi),kaze:"Vecina stanovnika su arnautski,bosanski i hrvatski junaci,koji nose tijesnu odjecu poput Alziraca i setaju golih cjevanica.Svi oni,malo i veliko,nose puske i barataju oruzjem.za pojasom nose nozeve i sablje i bijele corde.na glavu,oko crvenog fesa,stavljaju zavijace,a na ledjima nose ogrtace od raznobojnih coha...Sjedaju u svoje fregate i zalijecu se na Klimente (arnautsko pleme na crnogorskoj granici) i Crnogorce,koji se nalaze na suprotnoj strani.Isto tako plijene obale otoka Pulje,obale spanske Klore i Sicilije i grabe plijen...ovaj Novski zaliv prostire se prema jugu sest milja."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 434. i 435.)

-Opisujuci Gabelu,grad na Neretvi,juzno od Capljine u Hercegovini,kaze:"To je tvrdo zidan grad,cetverougaonog oblika,na obali rijeke Neretve,na teritoriji hercegovackog sandzaka...Njegovi stanovnici,kao i ostali krajisnici,nose bijele prsluke i jecerme,a na glavi crveni fes,kao Alzirci i mletacke caksire (falare) i idu pod oruzjem.Kad ustreba oni odlaze cak do Sicilije i pljackaju.Govore bošnjački....Na obali Neretve nalaze se tri razlicite gradjevine,pokrivene ceremitom.To je bio arsenal (tersane gözleri).Tu,po nalogu Sulejmanovom,stalno stoje tri spremne galije (kadriga).(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 467.)"

-Opisujuci,grad Karlovac u Vojvodini,koji se danas zove Sremski Karlovci kaze:"Prije svega,u ovom seheru ima vrlo mnogo vinograda i basca.Od njihovih specijaliteta narocito su na glasu hljeb i sljive.Svi stanovnici su Bošnjaci.Ima osobito mnogo hadzija i trgovaca.Iz ovoga sehera vidi se grad Kovilj,preko Dunava,nasuprot ovom gradu,na teritoriji segedinskog sandzaka."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 518.)"

-Kada opisuje Ilok,grad na desnoj obali Dunava u vinkovackom kotaru,na sjevernom podnozju Fruske Gore,kaze:"Buduci da je klima dobra,mladici i djevojke su im stasiti ;svi stanovnici su Bošnjaci.Tu ima mnogo dobrih ljudi.Isto tako ima ljudi koji su prijatelji stranaca,gostoljubivi su,karakterni,blagi i mirni".(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 524.)

-Opisujuci Užice u Srbiji,kaze:"U gradu postoji preko stotinu vodenica za mljevenje brasna...Zbog prijatne klime,stanovnici su tako lijepi da im je lice rumeno kao rubin.Otmjeniji svijet nosi curkove od raznobojne cohe postavljene samurom,hermelinom,zlaticom i kunom.oko glave zavijaju muslimanske turbane.Svijet nizeg drustvenog polozaja nosi cohano odijeo,caksire s kopvcama i kalpake.Govori bosanski.Stanovnici jako vole strance,a svi su trgovci."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 387.)

-Kada opisuje Prijepolje u Sandzaku,kaze:"Ovdje postoje tri medrese,cetiri osnovne skole i cetiri tekije...Klima je dosta blaga.Svi stanovnici nose potijesne arnautske caksire i krajiska cohana odijela : na glavu stavljaju cohane kalpake razne boje,a govore bosanski,srpski,bugarski i latinski.Vecina stanovnika su jedri momci,i svi idu golih cjevanica,pašu sablje,maceve,duge nozeve i bodeze i idu potpuno naoruzani."."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 395.)

Opisujuci Pljevlja u Sandzaku (TAŠLIDŽE),gdje je,inace bilo sjediste hercegovackog sandzaka od 1576. do 1831.godine,kaze:"Po zakonu (kanun) Sultana Sulejmana,ovaj je grad sjediste hercegovackog paše u bosanskom ejaletu...Od varoskih specijaliteta osobito su im poznate umjetnicki izradjene puske,takozvane "dalyan" i "boyli" (duge) puske,cakmakli pistolji i "puske".Na glasu su i pljevljanski konji,koji tuku kamen.Stanovnici grada ponasaju se pristojno i skromno.Oblace cohane dolame,krajiske tijesne caksire s kopcama i grube papuce,a na glavu stavljaju krajiske kalpake od raznobojne cohe,samura i kune;nose maceve i puske,a bave se trgovinom.Govore bosanski i svi su gostoljubivi,plemeniti i covjecni ljudi."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 397. i 399.)

-Kada opisuje Čajniče,kaze:"Prema Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir),ova kasaba je pripadala teritoriji hercegovackog sandzaka.Ali,kako je ona carsko krunsko dobro (hass-i humayun),stoji pod upravom deftedar-paše.Njom upravlja vojvoda sa dvije stotine ljudi..".Šeher ima pet muslimanskih i tri hriscanske mahale...Ima deset dzamija sa mihrabom.Pet je povecih,a najimpozantnija je dzamija Sinan-paše,zeta Mehmed-paše Sokolovica...Ova varos nalazi se na opasnom mjestu,ali je klima u njoj vrlo prijatna.To je napredan i naseljen kadiluk.Na sve strane su brda s gorskim pasnjacima i vocnjaci.sela se dodiruju jedno s drugim,te su zgusnuta i plodna naselja.Svi stanovnici govore bosanski i nose krajisku odjecuZene im nose feredze od crnog platna i vladaju se vrlo uljudno.Mnogo drze do svoje casti i jako su pobozne.stanovnici su prave bozje sluge,a posebno moj prijatelj i dobrotvor Hadzi Sefer.Sve su to ljudi od rza i obraza koji se bave svojim poslom i zive moralno.Oni su veliki prijatelji stranaca,ljudi koji vole zabavu i uzivanja,pristupacni su i susretljivi."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 399.,400.,402. i 403.)

-Opisujuci Nevesinje,kaze:"U ovoj varosi zimska studen nije pretjerana,nego umjerena,a kako je i klima prijatna,u njemu ima ljepotica.Svi govore bošnjački,oblace turbane i kalpake...Na sve cetiri strane varosi napravili su na osam mjesta do neba visoke kule na po cetiri skele (gemi direkleri)".(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 417.)

-Govoreci o Jajcu,kaze:"To je vrlo star grad.Jajce na bošnjačkom jeziku znaci jaje...To je kadiluk u bosanskom ejaletu,u rangu kadiluka od stotinu i pedeset aspri.Nahije su mu jako bogate...Grad se uzdize do nebeskog svoda."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 207. i 208.)

-Evlija pise i o prvom rjecniku bosanskoga jezika:"Ucenjaci i pjesnici seher-Sarajeva napisali su jedan rječnik na bosanskom jeziku u stihovima,po uzoru na perzijsku knjigu Sahidi,iz koga su ovdje prenesena dva metruma."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 121.)

26.03.2006.

KRAJEM 19-TOG STOLJEĆA VASA PELAGIĆ POTPLAĆIVAO DJECU PO BOSNI DA SE ZOVU "SRBIMA".

Po instrukcijama "Načertanija" Ilije Garasanina (na slici,lijevo) iz 1844 godine,a posebno poslije suludog clanka Vuka Stefanovica pod nazivom "Srbi,svi i svuda" objavljenog nedugo potom,1849.godine,,Sluge (Servi) su poceli proglasavati "Srbima",prakticno ko im je god pao na pamet,ne birajuci sredstva ni nacine.

Kako se postajalo "Srbinom" krajem 19 stoljeca? Dekretom,parama!

Na sljedecoj slici su navedni podaci o tome kako su Sluge krajem 19 stoljeca proglasavali "Srbinom" svakog stranca,koji bi u Srbiji proveo 10 godina!!

Sto se Bosne tice,izmedju ostalih,koristili su i novac,konkretno austrougarski kovani novac "krajcare " (kreuzer),i potplacivali po Bosni djecu da se zovu Srbima! Nije moglo drugacije!!! LOOOOOOOOOOOOOL (vidi sljedece slike):



"Srbi za novčić"= tzv.bosanski "Srbi" LOOOOOOOOOOOL


22.03.2006.

NEKOLIKO SLIKOVITIH PRIMJERA IZ "SRPSKE" PREVARANTSKE HISTORIOGRAFSKE ŠKOLE

"Srpska" historiografska skola je nastala sa iskljucivim ciljem da bi varala, a ne da bi objektivno posmatrala historiju kao nauku.
Kako da se pise historija i kako treba da izgleda "srpska" historiografska skola odredio im je odavno Ilija Garasanin u svom >Nacertaniju< gdje im je dao jasna uputstva, da bude "proniciljiva i sposobna", a ne da bude istinita:

[b]"...Na ovo djelo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj je gore reč dati napisati črez čoveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajućeg..."
Ilija Garašanin, Načertanije (1844. g.)
[/b]
U sljedecem primjeru mozemo vidjeti jedan njihov " sitan falsifikat", i to najprizemnije vrste, iz knjige: "Pisci srednjevjekovnog Latiniteta", koju je izdalo 1996. g. Ministarstvo Kulture Crne Gore.
U tom ministarstvu su tada bili dominantni Sluge (Servi), priredjivaci knjige su Sluge Dušan Sindik i Gordana Tomović,a
na celu ministarstva je takodje bio Sluga (Serv).

U dokumentu iz Kotora iz 14. vijeka, latinska rijec SCLAVO koja ima iskljucivo znacenje SLOVEN, prevedena je kao "Srbin" ?!

Dakle,ovdje imamo priliku da se uvjerimo kakvim se sve krajnje ociglednim falsificiranjima "srpski" "naucnici" bave, a sve radi izmisljanja Sluga (Serva) po Balkanu, radi davanja "naucne" dimenzije njihovim svetosavskim bajkama.

Oni apsolutno nimalo nemaju obzira i u stanju su falsificirati sto god im je volja,ne obaziruci se apsolutno nimalo ni na sta,time praveci izmisljenu historiju koju onda uce u skolama. LOOOOOOOOOL Ovakvih falsifikata "srpske" historiografske skole ima bezbroj.

Na sljedecoj slici je,dakle, dokument iz Kotora iz 14. vijeka, latinska rijec SCLAVO koja ima iskljucivo znacenje SLOVEN,a u do njega prikazanom prijevodu Sluge su je prevele kao "Srbin" ?! Vidi sljedece slike:





Iz iste knjige, jos jedan falsifikat izveden na isti nacin.
Kotorani kazu da karavan ide u zemlju Slovena, a priredjivac ove knjige, kaze da ide u - "Srbiju" ?!

Falsifikat najprizemnije vrste.

Na sljedecoj slici vidimo usporedbu latinskog izvornika i "prijevoda" u reziji Sluga (Serva),gdje jasno vidimo kako Sluge latinsku rijec SCLAVONIAE (zemlja Slavena) prevode, rjecju "SRBIJA" ??! LOOOOOOOOOOOL (vidi sljedecu sliku):




Bivsi Jugoslovenski predsjednik Dobrica Cosic,u svom djelu "Deobe I",o laganju kao"vidu patriotizma" kod Sluga (Serva),na stranici 135,pise:

[i]“Lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.” (Deobe I,str.135)
[/i]

Time je,doista,receno sve! LOOOOOOOOOOOL

18.03.2006.

ZNAK TRI PRSTA NIJE SRPSKI ZNAK (POKRALI) !

Nego,da nastavimo sa iznosenjem eksponata iz kolekcije ,poznate pod imenom "BLAST FROM THE PAST"

ZNAK TRI PRSTA NIJE SRPSKI ZNAK!

U pravoj poplavi nedvojbenih dokaza o tome koliko i na koje sve nacine Sluge (Servi) krajnje bestidno,ali ponosno (LOL)prisvajaju tudje i proglasavaju za svoje,ne treba izostaviti ni znak tri prsta,koji nije originalni znak Sluga(Serva).Na Balkanu su stvorili jedan vrlo uvjerljiv dojam da je to njihov originalni i uz to "ultranacionalni znak",kada su ga masovno poceli koristiti pocetkom 90-tih godina dvadesetog stoljeca po cetnickim mitinzima,dakle pokusali su prisvojiti taj znak kao nesto distinktno njihovo,no sve je ostalo tek na pokusaju.[b]

Taj znak su masovno koristili njemacki i drugi nacisti tokom II svjetskog rata[/b],prilikom vojne i drzavne prisege.

Razgledajmo,dakle,nekoliko historijskih dokumenata u tu svrhu:

PRISEGA NJEMACKIH NACISTA,SA PODIZANJEM TRI PRSTA




PRISEGA DANSKIH NACISTA PODIZANJEM TRI PRSTA
(vidi sljedecu sliku):




PRISEGA HRVATA IZ SS HANDZAR DIVIZIJE PODIZANJEM TRI PRSTA,DOK BOSNJACI PRIPADNICI SS HANDZAR DIVIZIJE PRISEZU DESNOM RUKOM PREKO PRSA
(vidi sljedecu sliku):




PRISEGA HRVATSKIH DOMOBRANA PODIZANJEM TRI PRSTA
(vidi sljedecu sliku):




PRISEGA VLADE NDH NA CELU SA POGLAVNIKOM ANTOM PAVELICEM PODIZANJEM TRI PRSTA
(vidi sljedece slike):






KRATAK PREGLED PRISEGA RAZNIH NACISTICKIH FORMACIJA TOKOM 2.SVJ.RATA, PODIZANJEM TRI PRSTA
(vidi na sljedecu sliku):




I,kao biber po pilavu....NASLOVNA STRANICA GLASILA HRVATSKOG USTASKOG POKRETA "HRVATSKI NAROD",KOJE IZVJESTAVA SA PRISEGE PRVE DRZAVNE VLADE NDH,A NA SLICI VIDIMO POGLAVNIKA ANTU PAVELICA KAKO CITA TEKST PRISEGE,NARAVNO SA PODIGNUTA TRI PRSTA ....LOOOOOOOOOOL (vidi sljedecu sliku):


15.02.2006.

BOSNA,KOLIJEVKA ČOVJEČANSTVA

Nakon što je svjetsku javnost uzdrmala tvrdnja nezavisnog istraživača Semira Osmanagića da se podno brda Visočica nalazi prva evropska piramida, pojavila se još jedna vrlo zanimljiva naučna teorija.


Pra-Bošnjaci su stvorili Mezopotamiju

Sve piramide na planeti, uključujući i one u Egiptu, Sjevernoj i Južnoj Americi, ''plod su bosanskog uma''. Ovu tvrdnju iznio je dr. Maid Hadžiomeragić, koji već dugo prikuplja informacije i saznanja na osnovu kojih je prije dvije godine objavio knjigu ''Bosna kolijevka čovječanstva'', koja se značajno kosi sa zvaničnim naučnim stavovima.
- Prabosanci su stvorili kameno klesarstvo na planeti Zemlji još prije 60 000 godina. Zatim su otišli u Aziju i stvorili čuvenu Mezopotamiju, gdje su usavršili to graditeljstvo, a to je znanje preneseno i u Egipat i Ameriku – tvrdi Hadžiomeragić.
Svoje vizije, kako kaže, temelji na osnovu arheoloških nalaza sa područja oko Doboja i Dervente, iznoseći podatak da je na ovom području napravljeno više kamenog oruđa nego bilo gdje na planeti.

- "Ali, to nije ušlo u svjetsku nauku, mislim iz nekih ideoloških razloga koji su postojali prije 30-40 godina. Kao što je poznato, prije 13 000 godina, led je prekrio Zemlju, pa i područje Posavine. Tada je i nestalo ovo veliko naselje koje je doseglo visok stupanj razvoja. A odjedanput je na Bliskom istoku prije 10 000 godina napravljena prva građevina od slaganog kamena. Tu pračovjek nikada nije živio i to znanje je odnekud došlo. Dio grupe je odtišao u Aziju i, po mom tumačenju, osnovao Mezopotamiju. Proces naseljavanja se tako dalje širio" – pojašnjava svoje stavove Hadžiomeragić.
Dodaje da završava još jedno veliko djelo ''Postanak svijeta'', koje će biti sabrano u četiri knjige.

Mišljenje dr. Hadžiomeragića o postojanju piramide kod Visokog:
Hadžiomeragić je obišao mnoga mjesta širom Bosne i ostatka svijeta,o kojima iscrpno govori u svojim knjigama. Prikupljao je i informacije o piramidama, a piramide u Meksiku posjetio je davne 1972. godine. Na pitanje šta on misli o tvrdnji o postojanju piramida kod Visokog,kaze:
"Ne mogu ni demantirati niti se složiti s tim. Još ništa nije ozbiljno urađeno da bi se o tome govorilo. To su samo nagovještaji, vizije pojedinih ljudi, i to sve treba dokazati. Lično mislim da je to neka građevina iz srednjovjekovne Bosne. Pitanje je, ako postoji objekt, kako je prekriven zemljom? Ako je taj sloj prirodno nastao, onda je to staro više hiljada godina, a ako je vještački nasuto, onda može biti iz bliže prošlosti..."

U interview-u od 20.novembra 2005 godine,bosanski istrazivač Semir Osmanagić na sljedeći način komentarise tezu dr. Maida Hadžiomeragića da je Bosna kolijevka čovječanstva.

"Tu se ponovo moramo poslužiti rezultatima antropološke genetike. Ona, prvo, pokazuje da je čovjek kao autohtono biće star samo 150.000 godina. Drugo, da je izlazak iz Afrike bio prije 65.000 godina. Treće, da su prvi ljudi, sofisticirani kromanjonci, došli u Evropu prije 55.000 godina u područje Baskije. I četvrto, da je ovaj prostor, prostor sjevernog Balkana, Bosne i jadranskog bazena naseljen od prije 27.000 godina. Drugim riječima da je u to doba, dakle u ledeno doba, ovaj dio Bosne i Jadrana bio jedna od najprivlačnijih oaza u Evropi. Prema tome, sam taj podatak od 27.000 godina se kosi sa pretpostavkom gospodina Hadžiomeragića o 55.000 godina i prabosancima. Tako da, što se tiče godina, tu se vjerovatno može na neki način polemisati. Što se tiče ideje, ona sigurno zaslužuje neku pažnju. Kada pokažemo da je jedan ovakav kolosalni kompleks postojao na bosanskom tlu, onda to očigledno mijenja dosadašnja uvriježena razmišljanja u konvencijalnoj nauci. Zapravo, mnoge od njihovih teorija se zapravo ruše u paramparčad, i ja bih rekao s razlogom. Jer, zvanična nauka, osobito u manjim zemljama kao što je Bosna, mora poštovati sve te metode koje se izbacuju zadnjih godina, a koje jednostavno mijenjanju ono što je taj okoštali konzervativni establišment utvrđivao decenijama. Te stvari se moraju mijenjati. Reći ću samo jednu stvar koja je vrlo interesantan primjer. Kad sam pominjao one položene stećke, riječ je o jednom istraživanju od prije 60 godina kada je Kosta Ćurić, na osnovu jednog ili dva kamena bloka, rekao da je riječ o položenim stećcima, bez ikakve kritičke provjere. Ta se teza provlači u stručnoj literaturi već 60-70 godina. Ugledni stručnjaci danas i dalje smatraju da je riječ o bosanskoj nekropoli stećaka. Međutim, uvidom na licu mjesta, kada dovedete stručnjake različitih profila – geografa, građevinca, sedimentologa, arheologa, stručnjaka za srednji vijek, može se lako utvrditi da se takve teze u stručnoj literaturi moraju mijenjati i prilagođavati novim saznanjima nauke."

vise na sljedecem linku:

http://www.danas.org/articletext/2005/11/20/54f0ffb6-beb4-46c0-80d7-c7663dc348e5.html

08.01.2006.

KO SU ZAPRAVO TZV. "HRVATI" (KURBATI)?

Poznato je da su Hrvati često tražili sebe kroz Slovene, Ilire, Gote, Indo-Arijevce, itd. No šta je ustvari istina?Ko su zapravo tzv.'Hrvati"?

Prema nekim novijom istrazivanjima Hrvati su porijeklom Turci (tačnije tursko pleme nižeg reda,KURBATI),a ne kako se vecinom do sada mislilo da su porijeklom od iranskog plemena pristiglog sa Kavkaza,s čim se slažu danas vodeći turski historičari poput dr Osmana Karataya, specijalistu za Balkan.Kasnijim razvojem Hrvata kao naroda njihova etnicka struktura je znatno izmijenjena,prije svega od strane Avara, Ilira,Slavena,a mnogo kasnije Talijana,Bosnjaka i drugih.

Na ovoj mapi Karatay daje prikaz selidbe turskog plemena Kurbati (Bijelih Ogura),od kojih su nastali Hrvati:



Slicno,kao i Sluge tzv.(Srbi) Hrvati su samo jedan konglomerat razlicitih naroda i plemena kojima je jedino zajednicko ime (koje je turskog porijekla),cak i dan danas da se jasno primjetiti ta izrazita nehomogenost Hrvata kao naroda sto se najasnije moze uociti ako se osmotri njihov narodni jezik,koji je i vise nego nehomogen.Ako bi smo sastavili zajedno Dalmatinca,Zagorca,Istrana i Slavonca i dali im zadatak da govore narodnim jezikom,tu niko nikog ne bi nista razumio.LOOOOOOOOL

Prije Karataya, to azijsko porijeklo Hrvata nazreli su mnogi historicari,a posebno hrvatski historičari i etnopsiholozi.

Poznati hrvatski historičar Niko Županić je napisao djelo "Prvobitni Hrvati", gdje kaže:

"Prvobitni Hrvati, mislim, nisu bili Sloveni, već tuđe pleme iz Azijske Sarmatije, koje je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu, pa je sebi podvrglo neki dio puka, a taj se počeo nazivati Hrvatima".

Nada Klaić, poznati hrvatski historičar, nalazi da su Avari činili veliki dio prve zajednice Hrvata:

"Hrvati su našli Avare u posjedu te pokrajine (Dalmacije). Pošto su neko vrijeme međusobno ratovali, pobijedili su Hrvati, neke su od Avara poklali, ostale prisilili da se pokore. Otada su u toj pokrajini zavladali Hrvati. I sada još ima u Hrvatskoj potomaka Avara i vidi im se da su Avari".

Mladen Lorković:

"Čitava stara hrvatska povijest shvatljiva je samo uz pretpostavku da su vladajući Hrvati bili neslovenska naslaga koja je prekrila i organizovala slovenske mase."


Katolički svećenik Matija Katančić:

"Uvjerićeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naročito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali".

Bošnjak katoličke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukić će zabilježiti da u Bosni, u 19. stoljeću, "katolici ne znaju šta znači riječ Hrvat, a kamoli da se oni osećaju pripadnicima hrvatske nacije".

Govoreći o padu Salone i Dalmacije Konstantin Porfirogenet kaže da su Avari „vidjevši da je to najbolja zemlja, naselili su se u njoj”. Porfirogent piše u svojim spisima da su se Hrvati i Avari (turskom-mongolska plemena) međusobno miješali (ženili).

Hrvatski etnolog Vladimir Dvorniković piše u knjizi "Karakterologija Jugoslovena" o azijatskim odlikama Zagoraca i o njihovoj BRAHIKEFALIJI (okrugloglavosti).

Poznati turski historičar, dr Osman Karatay smatra da su Hrvati čisto tursko pleme, te da "iranska" i "kavkaska" teorija pada u vodu,jer nema nikakvog naucnog uporista. Za razliku od toga, on navodi sijaset dokaza u svojoj knjizi "U potrazi za izgubljenim plemenom", što se može pročitati i na "Globusovoj" stranici,vidi sljedeci link:

http://www.globus.com.hr/Clanak.aspx?BrojID=37&ClanakID=516&Stranica=2

Iranska teorija,u biti,kaze da su neka plemena iz Irana naselila podrucje sjeverno od Crnog mora,i od njih se onda odvajaju Hrvati i sele na podrucje Poljske,tu slavoniziraju,i potom,u drugoj fazi dolaze na Balkan i formiraju se u hrvatski narod,ali historicari jos uvijek tragaju za cvrstim dokazima o toj selidbi iz Irana.Nikad se te tvrdnje nisu makle dalje od teorije.

Po Karatayu,tvrdnja,da su Hrvati iransko pleme došlo s Kavkaza, sa sjevera Karpata i poslavenjeno tokom migracija na sjeveroistok Balkana je krajnje neutemeljena. "Ne postoji", smatra Karatay, "nikakav trag da je pleme koje bi se moglo smatrati Hrvatima zivjelo na Kavkazu, osim nekih lingvistickih indikacija, sto nije dovoljno."

Karatay nudi novu teoriju kojom pokusava rijesiti taj problem,eliminirajuci nikad dokazanu pretpostavku o selidbi iz Irana,i prati tursko pleme Bijele Ogure (Kurbate),koji dolaze u Evropu u drugoj polovini 5.stoljeca,a potom bivaju protjerani od strane Avara sa sjeverozapada Kaspijskog mora u Galiciju,odnosno na prostor juzne Poljske.

Nekoliko godina kasnije Avari dolaze juzno od njih,na prostor danasnje Madjarske i Slovacke,i da bi se zastitili od njih Oguri (Kurbati) organizuju lokalne slovenske mase protiv Avara,postajuci lideri lokalnim Slovenima u borbi protiv Avara.Zadnja,i kljucna faza njihove borbe protiv Avara je bila invazija u Dalmaciju u koordinaciji sa Bizantijom i Franackom i pobjeda nad Avarima.Kako su upravo oni (Kurbati) bili vodje Slovenima u tim pohodima,nametnuli su im svoje ime,a zbog cinjenice da su bili daleko malobrojniji od te slovenske mase,slovenski jezik se nametnuo njima.Karatay sve ovo potkrepljuje mnogim primarnim historijskim izvorima,grckim,ruskim,latinskim...

Sa lingvisticke strane medju strucnjacima se opcenito smatra da nije dokazano porijeklo imena "Hrvat", Karatay smatra da je ono turskog porijekla, i da se sastoji od dvije rijeci: "Kur" i "Bat", i istog je porijekla kao turska historijska imena Kur-Sad, Kur-Han, Kur-Tegin...

Imena brace i sestara,koje spominje Porfirogenet - Klukasa, Lobela, Kosenca, Muhla, Hrvata, te Tuge i Buge takoðer su, prema Karatayu, turska.
Svaka druga interpretacija - slavenska, germanska, ilirska, iranska, latinska, grcka - nije pruzila uvjerljiva objasnjenja, dok s interpretacijom tih imena kao turskih, dakle, KŸlŸk, Alpel, Kšsenci, Mugel i Korvat te sestara Tugay i Buga, nema problema ni lingvisticki ni povijesno.I imena prvih hrvatskih vladara su po Karatayu turska: Porin ili Branos.Turski element tada vise nije bio brojan.Turci (Kurbati) su bili asimilirani slavenskom vecinom, koju su organizovali u borbi protiv Avara i kojoj su dali svoje ime, a zatim su, kad je osnovana zajednicka (hrvatska) drzava u Dalmaciji, postali njeni gradjani

Karatay dalje kaze:"Ne tvrdim, i nikada nisam tvrdio, da su Hrvati Turci, ali sam rekao da su Turci zapoceli proces formiranja hrvatskog naroda. Hrvati su i Slaveni, i Turci, i Nijemci, Iliri, Talijani... Ali, Turci su zapoceli proces formiraja hrvatskog etnosa. To je kljucni moment...."

Dakle,Karatay u sustini tvrdi sto i masa drugih historicara,da su Hrvati kao narod nastali nametanjem neevropskog imena,od strane neevropskog plemena, brojnijim evropskim plemenima,tu se cak i iranska i ogurska teorija slazu,a u tome se i svi relevantni historicari slazu,ali mnogi danasnji Hrvat zivi u iluzijama o svom porijeklu,ne shvatajuci da su Hrvati tek jedan konglomerat razlicitih grupacija,a ne neka uniformna grupacija,koja je oduvijek postojala kao takva.

"U potrazi za izgubljenim plemenom"

Osman Karatay u svojoj knjizi "U potrazi za izgubljenim plemenom" opisuje kako su tursko pleme, Kurbati (Bijeli Oguri), u drugoj polovici 6. stoljeća Avari protjerali iz njihove tadašnje postojbine na sjeveru Kaspijskog mora, pa su oni došli u Galiciju, na jugu današnje Poljske. Nekoliko godina kasnije Avari su ih opet počeli ugrožavati s juga, iz današnje Mađarske i Slovačke. Kurbati Oguri, koji su, da bi vladali brojnijim Slavenima, morali primiti neke njihove običaje i jezik, organiziraju Slavene u borbi protiv Avara, a posljednja etapa tog otpora bio je prodor u Dalmaciju, iz koje su tada čak i protjerali Avare, u zajedničkoj akciji s Bizantom i Francima. Ti malobrojni Turci, Oguri, s vremenom su se sasvim poslavenili, ali su svoje tradicionalno ime - Kurbat - "dali" novostvorenom narodu, tzv."Hrvatima".

08.01.2006.

KO SU TZV."SRBI" (SLUGE)?

Sustina Srba je u njihovom imenu,koje izvorno znaci Sluge (Robovi),o cemu polovinom X stoljeca govori Konstantin Porfirogenet, u spisu "De Administrando Imperio",gdje doslovno kaze sljedece: "[...] »Srbi« na jeziku Rimljana je riječ koja označava »robove«, a na tom jeziku obično se riječju »serbula« označava obuću robova, a riječ »tzerboulianoi« označava one koji nose jeftinu, siromašku obuću. Srbi su to ime dobili jer su postali robovi imperatora Rimljana[...]" (Konstantin Porfirogenet,De administrando imperio,Glava trideset i druga,str. 153.)

I u svim historijskim izvorima na latinskom rijec "Srbi" se redovno prevodila kao "Sluge",a Srbija kao "Sluganija"(Servia),ili "zemlja Sluga"LOOOOOL...Kao Sluge su dovedeni na Balkan (od strane rimskog cara Heraklija),kao Sluge su se oformili kao narod i to bezobzirno plagirajuci koga su stigli.Ako se objektivno sagleda njihov razvoj kao naroda vidi se i vise nego jasno,da osim spektakularnog imena "Sluge" nicega originalnog kao narod nemaju.Strani uticaji i uticaji nesrpskog,pardon,nesluganskog starosjedilackog stanovnistva na etnogenezu Sluga su jedino sto imaju,i opet tvrde da je sve pod nebeskom kapom njihovo,slugansko. Pa,dokle,ljudi moji?! Cak i danasnje sluge,koje su do juce bili Bosnjaci,Hrvati,Crnogorci...niposto ne zele da se toga sjecaju,jer tako su i nastali kao narod,kao konglomerat razlicitih naroda i nista vise.Tome je nedvojben dokaz cinjenica da u citavoj historiji nisu bili u stanju producirati bilo sta originalno,pa cak ni svoje ime,jer ime "Sluge" je univerzalno i koristi ga svaki narod na svijetu da bi definirao one koje su potcinjeni nekome..Kada se usporede sa npr. Bosnjacima,koji su jedini narod u Evropi sa originalnim kulturnim spomenicima (steccima),kako je lijepo vec odavno zapazio M. Krleza, hvata ih neizljeciva zavist i na sve nacine pokusavaju pokrasti i prisvojiti ono sto nikada nije bilo njihovo,jer to je nacin na koji Sluge mogu jedino opstati,kradjom tudjeg,prijevarama i zlocinom.

Kada bi nekome od danasnjih Sluga dali zadatak da napise knjigu pod naslovom "Moj pradeda nije bio Srbin",pokusali bi na sve moguce nacine da "dokazu" da to nije istina,da su pecinski ljudi redom bili Srbi (istom revnoscu kojom "dokazuju" to isto za Bosnjake,Hrvate,Crnogorce itd...),jer kako ce biti da Srbi nisu nastali od Srba,nemoguce. I to je upravo tacka iz koje potice njihovo cjelokupno ludilo.Kada jednoga dana shvate da sami Srbi nisu nastali od Srba,uvidjet ce konacno koliko su smijesni,pateticni i nadasve glupi.

Nesrpski (ilirski) naziv "njihove" drzave "Raska",nesrpska (avarska) titula vladara "zupan",nesrpska vjera krscanstvo (pokrsteni od strane Nesrbina,vidi pod "Heraklije"),malo poslije toga nesrpska (bizantijska) vjera pravoslavlje,nesrpska (bugarska) ekavica,nesrpsko (bugarsko) pismo cirilica,,nesrpski (slavenski) jezik. Sve sto prakticno imaju originalno kao cinilac u procesu njihovog nastanka jeste njihovo ime "Sluge",a znamo svi koliko je to originalno !

Citava historija Sluga govori samo o njihovim gospodarima,prvo je to bio Rim,potom Bizantija,pa Bosna,pa Turska,Pa Njemacka... U zadnjih stotinjak godina Sluge su ostavljene bez gospodara,i kao takvi zapali su u masovnu psihozu,samobmanivanje i zlocin.Koliko su samo ogrezli u samoobmanivanju,pokazuju brojne cinjenice navedene ovdje.Npr.Sluge bezocno lazu sami sebe dan i noc da su jedini branili "krscansku Evropu" od Turaka,ali nikada ih necete cuti da govore o bici na Nikopolju gdje je na jednoj strani bila vojska "krscanske Evrope"najjaca do tada ikad skupljena,a sa druge Turci i Srbi (Sluge) i tako Turci i Srbi (Sluge) na celu sa Stefanom Lazarevicem poklase na Nikopolju najjacu vojsku "krscanske Evrope" i to tako zestoko da se u narednih 300 godina nije oporavila.Ili,kada se lazu da je Marko Kraljevic bio "najveci borac protiv Turaka",a kraljevic Marko u stvari bio turski vezir...

Ili,najnoviji i najgnusniji primjer njihovog samoobmanivanja jeste cinjenica da su zvanicno,u parlamentu,proglasili cetnike "antifasistima",a cetnici tokom cijelog rata revnosno saradjivali sa Nijemcima,nekoliko primjera: cetnicki vojvoda Pavle Djurisic je krajem 1944 godine odlikovan direktno od strane Adolfa Hitlera "zeljeznim krstom" za uspjesnu vojnu saradnju sa Nijemcima.

vidi sljedeci link:
http://i30.photobucket.com/albums/c342/zvoncic/lovcen.jpg

Postoje takodjer dokumenta u kojima Draza Mihajlovic zahtijeva od podredjenog cetnickog komandanta da se legalizuje od strane Nijemaca.LOOOOOOOL

vidi sljedeci link:
http://i30.photobucket.com/albums/c342/zvoncic/mihajlovic.jpg

Takodjer pismo Nijemcima cetnickog komandanta Nikole Kalabica u kojima od njih trazi municiju .

vidi sljedeci link:
http://i30.photobucket.com/albums/c342/zvoncic/kalabic.jpg

i sl.

Dakle u vrijeme kada Nijemci potamanise kao gamad na hiljade Sluga i njihove djece u Kragujevcu oni Nijemcima sluze kao da se nista nije dogodilo,i te iste cetnike danas zvanicno proglasise "antifasistima". LOOOOOOOOL

cetnici u "antifasistickoj borbi",vidi sljedece slike:

cetnici,ponovo,"u antifasistickoj borbi" (zajedno sa Nijemcima) LOOOOOL



I eto,koga Sluge zvanicno,u parlamentu,proglasise "antifasistima",cetnike??????LOOOOOOOOOOL

Sluge (tzv."Srbi") su jednostavno izgubile svaki kompas i vise nisu u stanju razlikovati,dan od noci,istinu od lazi.Zato je neophodno sto prije da se Slugama pronadje novi gospodar,jer to jednostavno Sluge same zahtijevaju,po samoj njihovoj definiciji.LOOOOOOOOOOL

26.12.2005.

KO SU BOSANSKI "SRBI" I BOSANSKI "HRVATI"

Sve do kraja 19-tog stoljeća Bosanski katolici i pravoslavci nisu se nazivali nit tzv."Hrvatima" nit tzv."Srbima",nego Bošnjacima,a tzv."srpsko-hrvatski" politički faktor nije imao nikakvog značajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadašnjoj historiji.

Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili katolicizam među Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i tzv."hrvatstvo",dok "pravoslavaca" praktično nije ni bilo u Bosni sve do okupacije Bosne od strane Turske Imperije.

Međutim,krajem 19-tog stoljeća to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noći postaju tzv. "Hrvati" i tzv. "Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada počinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije događalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za Bosnu,a ne protiv nje.

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena".

Osvrnimo se,dakle, na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaže da se: "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi...obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli."

Da bi plan velike Srbije tekao bez većih problema,i posrbljavanje Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je zamislio,Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opca historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka",i od strane "čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg." (ovdje je znacajno primjetiti da Garasanin ne spominje nikakve millete,nego na vise mjesta koristi narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,dakle kao zajednicki naziv svih Bosnjaka,bez obzira na vjeru).

Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolički Bošnjaci,tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema "preobratiti",odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze sljedece:"Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak.".NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji tzv."bosanski Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve veze nemaju sa Srbima.

Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka katolika,pa o tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri."

Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci postali tzv. "bosanski Hrvati",ali je bitno napomenuti da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u Bosni,to jasno uocavaju i sami hrvatski historicari kao npr.Tomislav Raukar,Nada Klaic,itd.

Tako,hrvatski historicar Tomislav Raukar kaze vrlo jasno: "U srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu nazivlju, nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga stanovnistva na podrucju bosanske drzave...

"Dapace, ni na nekim dijelovima hrvatskoga kraljevstva u srednjem vijeku nije bilo hrvatskoga imena. Primjerom je srednjovjekovna Sclavonia ili Slovinje."

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,hrvatski historicar Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,dolazi do sljedecih konstatacija:

"....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca...."

Sve do pred kraj 19.stoljeca u Bosni su zivjeli jedino Bosnjaci,koji su bili triju vjera muslimani katolici i pravoslavci:

Bošnjak katolicke vjeroispovijesti fra. Ivan Frano Jukić (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao:

"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."

Čitav ovaj fenomen,u svojoj čuvenoj pjesmi "Pjesma Bošnjaku" koju je objavio list "BOŠNJAK" u izdanju od 2. VII, 1891 godine,opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:


[b]Znaš Bošnjače, nije davno bilo,

Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,

Kad u našoj Bosni ponositoj,

I junačkoj zemlji Hercegovoj,

Od Trebinja do Brodskijeh vrata,

Nije bilo Srba ni Hrvata.

A danas se kroz svoje hire,

Oba stranca ko u svome šire. [...]

Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago,

Naše ime ponosno i drago.[/b]



http://www.zemljabosna.com/sadrzaj1.html

06.12.2005.

BITKA KOD NIKOPOLJA , 1396.

Krajnje je jasno da su Srbi narod patoloskih psihopata koji lazu sami sebe da su pobijedili na Kosovu,a redom poklani bili,da je kraljevic Marko bio najveci borac protiv Turaka,a kraljevic Marko bio turski vezir,da su "pravoslavci" branili "krscansku Evropu" ,a ti isti "pravoslavci" za Turke ratovali 500 godina.U tu svrhu kao najbolji primjer treba uzeti "Bitku kod Nikopolja" koja se odigrala sedam godina poslije Kosovske bitke...Sa jedne strane krscanska evropska vojska,a sa druge Turci i Srbi.

Cuveni južnoslovenski historičar i intelektualac Ivan Lovrenović u eseju Lament nad Beogradom piše o bitci kod Nikopolja, na bugarskoj obali Dunava, godine 1396. Ta bitka, iako za evropsku povijest kudikamo bitnija od one Kosovske, kod Srba je sistematski prešutkivana. Lovrenović piše kako je boj na Kosovu, kojim su Srbi (i svi drugi u bivsoj Jugoslaviji) bombardovani iz svih izvora saznanja, od školskih udžbenika, preko televizije do usmenog predanja, "realno, tek jedna od etapnih bitaka u silnom nadiranju osmanslijske vojske i ekspanziji osmanlijske države u jugoistočnoj Evropi, koja je u opštoj istoriji tog vremena zabilježena tek kao oveća fusnota".

Bitka kod Nikopolja, o kojoj Srbi nisu učili ništa, dešava se dakle sedam godina nakon Kosovskog boja. Do tog trenutka sultan Bajazit (ili, kako bi bilo tačnije izgovarati, Bajazid) pokorio je Srbiju i Bugarsku, i sada ga historija zatiče kako nadire na vrata Ugarske. Sigismund, ugarski kralj, okuplja vojnu alijansu sastavljenu od francuskih, njemačkih i engleskih vitezova. To je NATO tog vremena, i Sigismund je pun nade pred moćnom vojskom od 120 000 ljudi. Dok čitava kršćanska Evropa gleda u njega i moli se da njegova snaga bude dostatna da zaustavi nadiranje Turaka, Sigismund se u Nikopolju priprema za krvavu bitku.

Naša predstava o srednjovjekovnim bitkama uveliko je stvorena filmskim prikazima tih klanica. Objektivna slika bila je još surovija. Stotine hiljada tijela u sudaru za sobom su ostavljale rijeke krvi, koje su se kod Nikopolja ulile u plavi Dunav, raskomadana ljudska tijela po poljima i smrt, dokle god je, kroz dim spaljenih kuća i krike unesrećenih, dosezao ljudski pogled.

Na trenutak se činilo da će kršćani, vođeni hrabrošću, prije svega francuskih vitezova, ostvariti veliku pobjedu protiv Bajazita, zvanog Jildirim - Munja i tako odbraniti "kršćansku Evropu". Ali sultan je bio briljantan strateg, koji je u odsudnom trenutku potegao svoje skriveno, a najmoćnije oružje. Na vrhuncu bitke on na kršćane pušta svoju "elitnu vojsku" - pet hiljada srpskih vitezova na čelu sa Stefanom Lazarevićem. Srpskim despotom,a njegovim vazalom". Hroničar dalje piše: "Dio kršćanske vojske koji uteče pokolju, potopi se u Dunavu, a dio dopade Turskoga ropstva". Pozivajući se na američku historičarku Barbaru Tuchman i njenu knjigu Daleko ogledalo, Lovrenović ovako opisuje posljedice trijumfa srpskog oružja kod Nikopolja: "Cijela tri vijeka od tada, sve do Jana Sobieskoga i bitke pod Bečom 1683, neće Zapad uspjeti sakupiti snage ni sloge da se odupre Osmanlijama".

Eto,kako su Srbi branili "krscansku Evropu" LOOOOOOOL.

22.11.2005.

PREGLED POVIJESNIH VRELA:

De Administrando Imperio

Bizantijski car,Konstantin Porfirogenet krajnje jasno navodi u ovom svom djelu da je Bosna razlicita zemlja od Srbije,prvo nabraja naseljene gradove u Srbiji pa onda naseljene gradove u Bosni.Kratkotrajna vlast srpskih agresora nad Bosnom vrijedi koliko i nedugo poslije toga kratkotrajna vlast hrvatskog agresora nad Bosnom,a poslije toga i agresorske Bizantije.Kratkotrajne strane agresije na Bosnu i nista vise.

"Anali" franackog hronicara Einharda

Poznati srpski iluzionista Ljub Jovanovic je,koristeci se Ajnhardovim analima i tekstu o Ljudevitu Posavskom i njegovom "bjezanju ka jugu medju Srbe" zakljucio na osnovu svojih pretpostavki da je Ljudevit mogao naci Srbe samo u Bosni (izmedju Vrbasa i Drine) i na prostoru rijeke Kolubare (sjeverozapadna Srbija).Medjutim,on je ipak ostao pri zakljucku da su se rijeci "na jug" morale odnositi na prostor Bosne.Taj njegov zakljucak i pretpostavku prihvatili su kasnije svi srpski historicari i koristili ga,uz podatke iz druga dva pomenuta izvora,isto tako nesigurna,kao vjerodostojne cinjenice??

Ali,poznati medievist sa Zagrebackog univerziteta dr. Nada Klaic,koja je 1989. godine publikovala djelo Srednjovjekovna Bosna (Zagreb,1989),naucno je opovrgla Jovanovicevu tezu o Ljudevitovom "bjekstvu medju Srbe u Bosnu".Prema njenom tumacenju,Ljudevit Posavski je zaista "pobjegao na jug" (iz svoje posavske Hrvatske) ali u SRB,mjesto koje se pod tim imenom zvalo jos od Rimljana i gdje su zivjeli Dalmatinski Hrvati.To mjesto se i danas nalazi na istoj lokaciji u gornjem toku rijeke Une,u Lici (zapadna Hrvatska).

Dakle,Ljudevit nije pobjegao nikakvim "Srbima" ,nego dalmatinskim Hrvatima,pogledati dakle knjigu dr.Nade Klaic "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE"(Zagreb,1989),i uzivati u sveopcem ismijavanju svih srpskih iluzija o Bosni.

Ljetopis popa Dukljanina

Dukljaninove vijesti o povremenom vladanju agresorskih srpskih i hrvatskih vladara nad Bosnom vrijede koliko i vijesti o agresiji Njemacke na Rusiju,apsolutno nista.

O tome dr.Nada Klaic kaze:" No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem."

______________________________________________

Srpski iluzionisti sanjaju dalje da se u bosanskim poveljama pojavljuje izraz «Srbin» u znacenju stanovnik Bosne (1232-1235, 1240, 1241, 1333, 1367, 1382, 1399, 1451) itd.

U bosanskim poveljama Srbi se zaista ponekad i spominju,ali samo kao strani narod Bosni,.U srednjovjekovnim poveljama se na brojnim mjestima pravi jasna razlika izmedju onog sto je bosansko i sto je srpsko.

Narod srednjovjekovne Bosne su bili Bosnjaci o cemu nam svjedoce mnogobrojne povelje bosanskih vladara,darovnice,glose na bogumilskim vjerskim knjigama i mnogi drugi izvori,u kojima se jasno i JEDINO istice starinski naziv za Bosnjake,sto je "Bosnjani",odnosno bosansko narodno ime za stanovnike Bosne,a ne srpsko.Kakvi Srbi,kakvi bakraci :)

Da navedemo nekoliko primjera:

-POVELJA DUBROVCANIMA BANA STJEPANA II KOTROMANICA IZ 1332 GODINE:

"15. avgust 1332.)

Ako Bošnjanin bude duzan i pobjegne - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana.

Utvrdi zakon ko je prvi bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bošnjaninu - da ga pozove pred gospodina Bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti."

-POVELJA BOSANSKOGA KNEZA VLADISLAVA STJEPANOVICA IZ 1353 GODINE:
"I da ne moze prijeti nitkore u nasem gospodstvje Vlatkova cloveka - ni sam Ban Tvrtko, ni njegov brat Knez Vlk, - bez volje Kneza Vlatka. Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci - Dobri Bošnjani "

-JELENA KOTROMANIC,1354 GODINE:

"V`ono vrijeme,kada pridje gospoja Bana mati s` Ugra i s` svojim sinom i s` Knezom s` Vlkom i kada bi stanak na Milah vse Zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje,prisegla je gospoja Bana mati i njen sin gospodin Ban Tvrtko dumanadesete Dobri Bošnjane,Knezu Vlatku Vlkoslavicu,a sizi su prisegli..."

-POVELJA KRALJA TVRTKA IZ 1366 GODINE:

" I sto ga ne sudi Djed s dva Strojnika s njim. ..... I da ne suzanj nikadar dokle je korijen u Bosne Crkve Bozje. Da o tom ima crkva stati.

A tomu svjedoci Dobri Bošnjane : Vojevoda Vlkac, Zupan Crnul, Knez Bogad, Tepcic Belhan, Knez Branko Prinic."

-POVELJA DUBROVCANIMA IZ 1405 GODINE - KRALJ TVRTKO II:

"U ovu nepravedni rat, Uchinih s gospodinom Hercegom i po svijetu s vlasteli Bosanscimi i vishe togaj, da je vidomo vsakome: Tko godi je Bošnjanin ali Kraljstva Bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovcaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a moze Dubrovcanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovcaninu vratiti i platiti.

...Sto sudije odluce nitko ne moze potvoriti. A shto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovich, volja ini Bosnjanin, ljubo Kraljstva Bosanskoga, komu godi Dubrovcaninu dobitak, volja ine richi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hranich i sh njim vlastelin drugi Bosanski, koga sh njim Kraljevstvu mi poshlje."

-PISMO KRALJA STJEPANA TOMASEVICA PAPI IZ 1461 GODINE

"Ja ne istem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoc nece uzmanjkati.

Jere, ako Bošnjani budu vidjeli da u ovoj rati nece biti sami i da ce im mnogi ini pomioci - hrabrije ce u rat iti i vojevati, a tagdi i Turachka vojska nece bez straha u moje vladanje naprasno ulisti.

Prilazi u moju zemlju su veoma teski, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, tere ne dopustaju da se prodre u moje Kraljevstvo."

-BOSANSKI KRALJEVSKI RODOSLOV IZ 1482 GODINE- PETAR OHMUĆEVIĆ

"Petar,istije Ohmućevića,po starini Bošnjanin,a radi nepovoljnog razumirja i pogube Bosanske,prišašćah njegovijeh starijeh - sad je Dubrovčanin,koji za milost njegove stare gospode složi i postavi ovo rodoslovlje,za slavu Bosansku i svakoga vridnoga Bošnjanina,dokole Bog dopusti i njegova sveta volja izvrši."

______________________________________________

Srpski iluzionisti dalje sanjaju da većina vladara iz dinastije Kotromanić titulira kraljevima «Srbljem» na prvom mjestu kao jedine etničke odrednice, što bi označavalo priznanje etničke pripadnosti Kotromanića??

O bosnjackoj kraljevskoj porodici Kotromanic : Ime Kotromanic je ilirsko u osnovi,kao sto je Bosna rijec ilirskog porijekla,a samim time i ime za njen narod,Bosnjaci,je izvedenica ilirske rijeci.Dakle,Kotromanici su bosnjacka i naravno bosanska kraljevska porodica,koja je kao i svaka druga kraljevska porodica u Evropi imala krvne veze sa drugim kraljevskim i plemickim porodicama,pa tako i sa Nemanjicima.Jedna od Tvrtkovih baba je bila kcerka srpskog kralja Dragutina i madjarske princeze (katolkinje),i to je sva Tvrtkova krvna veza sa Srbima,.Jedan od najpoznatijih srpskih historicara,Sima Cirkovic,sam naglasava da u trenutku kada Tvrtko pretendira da uzme i srpsku kraljevsku krunu,pored bosanske,u nijednom srpskom rodoslovu nema nikakvog pomena Kotromanica,Cirkovic doslovno konstatuje sljedece::"...ni u jednom od srpskih rodoslova nema nikakvog spomena vladara iz kraljevske porodice Kotromanic"

Ime Kotroman,a time i Kotromanic,,je takodjer ilirsko,bosansko domicilno ime u svojoj osnovi,Pasic o tome doslovno kaze:Ime Kotroman je složeno: Kotro-man. Prvi kompozit nastao je od ilirskog Catarum, iz čega je, u skladu sa glasovnim promjenama, nastalo Kotor. Metatezom -or > ro iz ilirskog Kotor nastalo je Kotro-. Za nastanak kompozita -man postoji više različitih mogućnosti.

Grb Kotromanica je originalni bosanski kraljevski grb, a ako neko ima problema da shvati da je bosanski kraljevski grb drugaciji od srpskog,pogledati sljedecu sliku:


BOSANSKI KRALJEVSKI GRB

Kraljevski grbovi Srbije i Bosne su razliciti,nego su i kraljevske krune Bosne i Srbije,DVIJE RAZLICITE KRUNE,Bosanska kraljevska kruna je konacno priznata i od strane pape,kao razlicita kruna od srpske.Pametnom dosta.

Tvrtko je bio nosilac dvije kraljevske krune,pored bosanske proglasio se je nosiocem i srpske krune.Suocen sa problemima oko medjunarodnog priznanja bosanske krune kralj Tvrtko je morao da nadje nacina da opravda svoje krunisanje i ozakoni bosansku krunu,te se odlucuje da upotrijebi svoj rodoslov i uzme krunu susjedne Srbije (Raske),koja je bila bez kralja u to vrijeme,cime bi bio priznat na medjunarodnom planu,a kada bi nju uspio uzeti,onda bi automatski bio u stanju dobiti medjunarodno priznanje za bosansku krunu,sto mu je bio prvi i krajnji cilj,uz veliku ekonomsku dobit od ubiranja tzv."Mitrovdanskog prinosa",kojeg su Dubrovcani placali nosiocu srpske krune.

Da je Kralju Tvrtku titula "Kralj srbljem" bila samo od ceremonijalne "vaznosti" pokazuje i cinjenica da Kralj Tvrtko 1390 godine odbacuje tu titulu u potpunosti,te od tada njegova titula glasi :"Kralj Raske,Bosne,Dalmacije,Hrvatske i Primorja",sto jasno govori,ono sto je vrlo poznato,da su titule samo jedno politicko sredstvo,koje se mijenja po potrebi,i nista vise.Kasnije takodjer i drugi pripadnici Bosanske Kraljevske porodice Kotromanic ponovo uvrstavaju izraz "Kralj srbljem" u svoje titule,iz slicnih razloga kao i Tvrtko,omogucavajuci dugotrajnu vlast Bosne nad Srbijom,a svi iz bosanske kraljevske porodice Kotromanic,kada mu se eksplicitno obracaju,NAROD U BOSNI ZOVU ISKLJUCIVO BOSNJACKIM STARINSKIM IMENOM,STO JE BOSNJANI .

Titula koja je isla uz bosansku krunu je bila "kralj Bosne",a titula koja je isla tradicionalno uz srpsku krunu je bila "kralj Srbljem",ali samo u pocetku,jer tu titulu "kralj Srbljem" Tvrtko odbacio 1390 godine i na njeno mjesto stavio titulu "kralj Raske",i zasto je to uradio,vjerovatno zbog toga jer je Srblje tajnovito nestalo sa lica zemlje,pa je tako nestalo i iz Tvrtkove titule. LOOOOOOOL

Vise o Tvrtkovim titulama na sljedecem linku:
http://www.zemljabosna.com/kotromanici.html

______________________________________________

Srbocobani dalje kazu da,posto je stara Bosna područje ćirilske, a ne latinične pismenosti (osim u natpisima na latinskom i talijanskom), pa je prema tomu srpska, jer je ćirilica " srpsko nacionalno pismo" LOOOOOOOOOOL. Sve povelje Kotromanica i kameni nadgrobni spomenici su "ispisani srpskom ćirilicom" LOOOOOOOOOOOOOOOL ,sto je apsolutna nebuloza vjerovatno nastala negdje uz gusle,stado ovaca i flasu rakije :))

Medjutim te budale zanemaruju jednu vrlo vaznu cinjenicu,cirilica nije srpsko,nego bugarsko pismo koje se rasirilo i po mnogim drugim zemljama,pa su tako nastala i bosanska cirilica,koja je po svojoj originalnosti toliko odskakala od svih ostalih verzija cirilice,da ju je cak i jedan Vuk Karadzic nazivao bosanskim pismom,da bi lijepo ukazao na njenu bosansku originalnost,i uz to je taj isti Vuk Karadzic tvrdio da bosancica uopce nije cirilica,nego sasvim zasebno pismo,sto je i misljenje brojnih drugih naucnika.Treba napomenuti i to da su bosancicom ispisane skoro sve srednjovjekovne bosanske povelje kao i svi natpisi na steccima,dakle bosanskim pismom,a ne srpskim,kakvim srpskim,gluho bilo :)

______________________________________________

Srbocobani dalje sanjaju da Kotromanići oznacavaju svoj jezik «srpskim» (1333), što po ideolozima pansrpstva znači da je «srpska», jer je po njima štokavsko narječje etnički srpsko....po njima i po nikome vise.:)

Kotromanici apsolutno nikad i nigdje ne nazivaju svoj jezik srpskim.Prilikom prijepisa jedne povelje bosanskoga bana Stjepana II Kotromanica,koji je vrsio pisar iz Srbije,zaposlen u Dubrovniku,cirilicu naziva "srpskim pismom",dakle pisar iz Srbije,a ne bosanski ban.
Najocitiji primjeri razlike izmedju Bosnjaka i Srba,a i Hrvata jesu njihovi razliciti jezici i njihova razlicita narodna imena.

Bosanski jezik se kao razlicit jezik od srpskog i hrvatskog jezika spominje tokom srednjovjekovne Bosne,krajem 14 stoljeca u djelu "Skazanie iziavljeno o pismenah",koje je napisao bizantijski putopisac,konstantin Filozof.Prvi rjecnik bosanskog jezika napisao je Mehmed Uskufi 1631 godine,dakle skoro 300 godina prije Srba,dok su Bosnjaci imali svoj rjecnik Srbi jos nisu ni znali sta je to i za sta sluzi? ....nego su mirno nastavili cuvati svoje ovce i slicnu zivinu i uzivali u carima svoga tradicionalnog cobanskog zivota....,pa ce onda,jos i sljedece reci:

______________________________________________

"U starijoj je prošlosti osnivač Srpske pravoslavne Crkve, Sveti Sava, obilježavan kao posjednik sadašnje Hercegovine (i njoj rubnih dijelova). Otud izreka o Bosni i Hercegovini Svetog Save djedovini" LOOOOOOOOOOL :)

Srpska pravoslavna crkva postoji u Bosni,a i Hercegovini koja je,naravno, oduvijek sastavni dio Bosne,TEK od 1920 godine.Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila u sastavu Carigradske patrijarsije,uz period za vrijeme Austrougarske kada je de facto pravoslavna crkva u Bosni bila samostalna! Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni !
I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji tzv."bosanski Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve veze nemaju sa Srbima.

______________________________________________

Par Srbocobana je takodjer primjeceno i nadasve ismijano,kako su "ustvrdili" da se u srednjovjekovnoj Bosni pojavljuju imena koja su "specifično srpska" (Vukasin, Radoje, Vukša, Mitar, Vukan, Milutin, Mrča, Božidar, Dražeta...??? LOOOOOOOOOOL

Sva navedena imena su,u stvari,slavenska imena po porijeklu i nosili su ih i Bosnjaci tokom srednjovjekovne Bosne,dakle ni po cemu nisu specificno srpska,nego su i bosnjacka,takodjer treba napomenuti da su Bosnjaci nosili brojna druga slavenska imena koja nasi zapadni susjedi Hrvati tragicnim slucajem takodjer smatraju specificno "hrvatskim". :)

______________________________________________

To im sve nije bilo dosta,pa su onda pokusali da "dokazu" da je i Bosanska Crkva bila pravoslavna iako je pravoslavaca u srednjovjekovnoj Bosni bilo koliko i danas pripadnika sekte Hare Krishna,dakle prakticno NIMALO.
Bosanska Crkva,kako joj to i samo ime kaze,bila bosanska narodna vjerska organizacija i kao takva pripadala samo Bosni i Bosnjacima.Tokom cijelog srednjeg vijeka bila je trn u oku kako zapadnom tako i istocnom krscanstvu,koji su je proglasavali heretickom i podizali krstaske ratove protiv nje.Bosanska crkva je bila pravoslavna isto toliko koliko je katolicka ikad bila bogumilska.

Historijski je nepobitno utvrdjeno da su Bizantijski pisci,i istocna pravoslavna crkva koristili naziv "kudugeri" za bogumile. Tako,na upit sionskih monaha pravoslavne vjere,da li smiju primati darove i moliti se za Bosanskog Vojvodu Stjepana Vukcica Kosacu,gospodara Hercegovine,buduci da taj nije pravoslavni,carigradski patrijarh Genadije II Skolarios (1453-1459) im je odgovorio pismeno,"da su se mnogi kudugeri obratili na pravoslavlje i sam Herceg Stjepan da se obratio,ali da se ne smije javno kao takav pokazati radi svoje vlastele.Radi toga darove mogu primiti i za Hercega se privatno moliti,ali ne javno u crkvi".Bitno je uociti da ovdje,dakle,pravoslavni patrijarh,SREDINOM 15 VIJEKA, sve stanovnike Hercegovine naziva bogumilima....od kojih su neki prelazili i na pravoslavlje,ali je takvih uvijek bilo sasvim minoran broj.

Na podrucju,uze Bosne APSOLUTNO nikakvih tragova pravoslavne vjere nema sve do okupacije Bosne od strane Turaka koji omogucavaju useljavanje u Bosnu brojnim pravoslavcima,vecinom pripadnicima stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,koji su danas poznatiji kao tzv."bosanski Srbi" ili jednostavno "Vlasi".

20.11.2005.

UJEDINJENA REPUBLIKA BOSNA

UJEDINJENA REPUBLIKA BOSNA treba se sastojati iz cetiri pokrajine,a to su : KRAJINA , SANDZAK (trenutno pod "sicg" okupacijom),HERCEGOVINA (sa primorjem) i VRHBOSNA.

Bosanska pokrajina Sandzak danas se nalazi pod cetnickom okupacijom ,i tek treba da se ponovo vrati u sastav bosanske drzave.Sandzak je stara bosanska zemlja.Podrucje Sandzaka se nalazilo u sastavu SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRZAVE Sandzak je bio sastavni dio Bosne i poslije ulazenja Bosne u sastav Turske Imperije.
Alija Izetbegovic je obnovio bosansku drzavu i ponovo je postavio na mapu drzava svijeta.Znacaj Alije Izetbegovica u historiji Bosne se moze mjeriti jedino sa znacajem bana Kulina,koji je izborio nezavisnost prve bosanske drzave i postavio je na mapu drzava svijeta.Alija Izetbegovic je obnovio staru bosansku drzavu, i jedan je od najznacajnijih vladara Bosne svih vremena.


KARTA UJEDINJENE REPUBLIKE BOSNE

Kako se historija ponavlja,valja sada cekati nekog novog Tvrtka,koji ce prosiriti bosansku drzavu i dovesti je u njene prirodne granice.Moze uzeti i nekoliko stotina godina,ali stvaranje UJEDINJENE REPUBLIKE BOSNE jeste historijska neminovnost!

19.11.2005.

KRALJEVIC MARKO JE KRVAVO DOSAO DO SVOJE TITULE TURSKOG VEZIRA

Koliko su Srbi samo zamlaceni sopstvenim lazima o samima sebi,najbolje govori cinjenica da redom vjeruju da je njihov mitski "junak" kraljevic Marko,najveci borac protiv Turaka,dok je stvarnost upravo suprotna.kraljevic Marko se je borio na strani Turaka,a ne protiv njih.Kraljevic Marko se tako zestoko borio za Turke da je dogurao i do titule turskog vezira.

VIDI OPSIRNIJE O TOME NA SLJEDECEM LINKU:

http://www.znanje.org/lektire/i22/02/02iv0203/istorijska%20licnost.htm

Marko Kraljevic rodjen je sredinom XIV vijeka kao sin kralja Vukasina, gospodara Prilepa, i velikog dijela Makedonije, i majke Jevrosime. Otac, kao vladar tog dijela Makedonije, opremio je vojsku sa bratom despotom Ugljesom. Ta vojska trebala je da sprijeci dalju najezdu Turaka na Balkansko poluostrvo i porobljavanje Srbije. Dok su bili utaboreni na obalama rijeke Marice, u noci 1371. godine, Turci su ih bez najave napali i napravili pravi masakr. U bici na Marici poginuo je Vukasin i njegov brat a njegova zemlja pala pod tursku vlast. Marko, kao prestolonasljednik,postaje turski vazal. To je podrazumjevalo i njegovo angazovanje u vojnim operacijama turske vojske. Ubrzo se dokazao kao snazan i sposoban borac pa je dosao do titule turskog vezira, sto je prestavljalo visok polozaj u turskom drustvu. Njegovo omiljeno oruzje je, bas kao i u narodnim pjesmama, bio topuz kojim je vjesto baratao. Sudbina mu je odredila da izgubi zivot u bici na Rovinama i to na strani vojske koja je pogubila njegovog oca i okupirala njegovu zemlju. Dakle, njegova prava istina o njegovom zivotu je dosta surova i daleka od prica iz narodnih pjesama, koje su ga velicale kao "najveceg srpskog junaka".U stvarnosti,kraljevic Marko je bio turski vezir.

19.11.2005.

BITKA NA KOSOVU NIJE BILA SRPSKA BITKA

Bitka na Kosovu nije bila srpska bitka,to je u stvarnosti bila bitka velike vojne koalicije raznih naroda: (Albanaca,Bosnjaka,Madjara,Grka) protiv Turaka
Jedino sto su Srbi jedini bili redom poklani i ono sto je jedino pozitivno u cijeloj prici jeste da od tada Srbija ne postoji.

Bosanska drzava je imala itekako razloga da ucestvuje sa svojom vojskom u toj medjunarodnoj vojnoj koaliciji protiv Turaka,jer je turska vojska bila dopirala cak do Huma gdje ju je bosanski knez Vlatko Vukovic pobijedio,a koliko znamo ni na Kosovu bosanska vojska nije ni blizu izginula,kao recimo srpska.

U svojoj knjizi "Tito,and the rise and fall of Yugoslavia",koju je napisao Roger West (New York,1995) u poglavlju pod nazivom "The history of the South Slavs" na stranici 9 se kaze: [b]

".....On St.Vitus`s Day,28 June 1389,a Turkish army confronted a grand alliance of Serbs,Bosnians,Hungarians,Greeks,Bulgarians and Albanians at Kosovo Polje,the Field of Blackbirds,in what was at that time the largest battle ever fought in Europe...." [/b]

Sto u prijevodu na bosanski znaci: [b]

".....28. juna 1389,turska vojska se suprostavila velikoj koaliciji od Srba,Bosnjaka,Madjara,Grka,Bugara i Albanaca na Kosovu polju,sto je u to vrijeme bila najveca bitka ikad vodjena u Evropi...." [/b]

O toj velikoj medjunarodnoj vojnoj koaliciji koja se suprotstavlja Turcima na Kosovu polju,28.juna 1389 govori se npr. i u knjizi britanskog historicara Freda Singletona,pod naslovom:"A Short History Of The Yugoslav Peoples",(Cambridge University Press,1989)..Takodjer,o bitci na Kosovu govori se u detalje i u knjizi Mirande Vickers "Between Serb and Albanian - A History of Kosovo"(Columbia University Press,1998)



U poglavlju I ove knjigeu podnaslovu "The battle of Kosovo",Miranda Vickers o ucesnicima bitke na Kosovu,kaze sljedece:

"But in spite of this a large coalition army led by Serbian, Hungarian, Bulgarian, Bosnian and Albanian nobles gathered on the wide plain of Kosovo to confront the Ottoman army. Albanian princes were at that time close allies of the Serbs, the result of their shared desire to oppose the Ottomans."

sto u prijevodu na bosanski znaci:

"Ali uprkos tome, velika vojna koalicija predvodjena Srpskim,Madjarskim,Bugarskim,Bosanskim i Albanskim velikasima okupila se na Kosovu polju u cilju suprotstavljanja Otomanskoj vojsci,Albanski princevi su u to vrijeme bili vrlo bliski saveznici sa Srbima,sto je bio rezultat njihove zajednicke zelje da se odupru Otomanima"

Kompletno spomenuto prvo poglavlje te knjige,mozete procitati i na sljedecem linku:

http://72.14.203.104/search?q=cache:NIIpD_0bJ8IJ:www.nytimes.com/books/first/v/vickers-serb.html+kosovo+battle+military+coalition+1389+&hl=en&gl=us&ct=clnk&cd=17

Bosanski Kralj Tvrtko je imao naravno veliki interes da pristupi toj medjunarodnoj vojnoj koaliciji ,jer je turska vojska bila vec prakticno u ratu sa Bosnom i zbog opasnosti po Bosnu Tvrtko salje bosansku vojsku na Kosovo,kao sto to rade i Madjari i Grci i Bugari i Albanci,a Srbi su samo jedan dio te medjunarodne vojne koalicije iako su sebi utuvili u glavu da je to "njihova bitka".Budale.

Ali,Bosnjaci su se jos tokom srednjovjekovne bosanske drzave borili protiv Turaka,ali im bili i saveznici.

1465 Turci za kralja Bosne postavili bosanskog plemica Matiju.Prema dubrovackim izvorima prezivao se Sabančić.Po Jirečeku ovi Sabančići bili su jedna loza Kotromanica.(Dz. Alic,"Devetnaest stoljeca Bosne,1998),ali nije jedino bosanski kralj Matija bio jedini u saveznistvu sa Osmanlijama.Veliki saveznici Osmanlijama tokom srednjovjekovne Bosne su bivali i mnogi bosanski plemici,npr.Sandalj ,kao i Radivoj Ostojic sin bosanskog kralja Ostoje itd.

Veliki saveznik Osmanlijama je bio i kralj Tvrtko II Tvrtkovic,kojemu su Osmanlije i vojno pomogle da preuzme bosanski prijestol.

Takodjer je i bosanski kralj Stjepan Tomasevic bio u dobrim odnosima sa Osmanlijama,sve dok nije odbio platiti danak kojime su garantovali mir u Bosni,tek posto je on to prestao placati,doslo je do sukoba i Stjepan Tomasevic je bio pogubljen.Pitanje je da li bi Osmanlije uopce i napale Bosnu da je Tomasevic nastavio placati porez kojim su Osmanlije uvjetovale mir u Bosni .Dubrovacku republiku nikad nisu dirali upravo zbog toga jer je placala ono sto su od nje trazili.Ispada,da su Osmanlije osvojile Bosnu konkretno i jedino zbog love i ni zbog ceg drugog,prvenstveno zbog cinjenice da se tokom "osvajanja" Bosne od strane Turaka NIJE DESILA NIJEDNA VELIKA BITKA.

Mislim da je u taj kontekst moguce staviti i "ponovnu uspostavu bosanskog kraljevstva" i ustolicenje bosanskog kralja Matije Kotromanica od strane sultana Mehmeda II Fatiha. Osmanlije su pogubile kralja Stjepana Tomasevica samo zbog novca (neplacanja poreza),a onda dolazi do ustolicenja novog bosanskog kralja Matije koji se obvezao da ce placati porez,ali posto to nije mogao ostvariti Osmanlije su izvrsile kompletnu vojnu okupaciju Bosne i onda sami kupili porez.To je jedan od najvaznijih razloga,sto se pri cijeloj vojnoj okupaciji Bosne nije desio nijedan veci sukob.

04.06.2005.

EVROPA 2015 GODINE

Gdje je nekad bila Italija 2015 je ALBANSKA FEDERACIJA

A vidi AUSTROUGARSKE KRSCANSKE DEMOKRATSKE IMPERIJE sto se povila?

Izgleda i VELIKA CECENIJA dosla na svoje.
A u Bosni Republika Bosna 2015 je vec BOSANSKI SULTANAT Dobra karta,dobra!



25.05.2005.

Hercegovina

Hercegovina je, historijski,integralni dio Bosne,bila je u sastavu i banovine Bosne i kraljevine Bosne i ejaleta Bosna.Nikada prije austrougarske okupacije nije nasa domovina imala zvanicni naziv "iz dva dijela".Zbog toga je danasnji naziv nase domovine "BiH" (iz dva dijela) jednostavno neprihvatljiv,posto je to nasilno nametnuti naziv od strane austrougarskog okupatora..Na podrucju stare Hercegovine u cijem sastavu je bio i Sandzak,bogumilska bosanska crkva je bila centralna vjerska institucija,ciji je clan bio i sam bosanski vojvoda (general bosanske vojske) herceg Stjepan.Na podrucje stare Hercegovine,ukljucujuci tu i podrucje Sandzaka imamo zabiljezenu masovnu selidbu zagrizenih pripadnika bogumilske bosanske crkve iz ostale Bosne na ta podrucja,gdje nalaze zastitu kod bosanskog vojvode hercega Stjepana Vukcica Kosace od zlocinackog krstaskog pohoda,1459.godine.

Neki od vrlo vrijednih rukopisa bosanske crkve pronadjeni su upravo u danasnjoj Hercegovini kao npr."Mostarsko evandjelje" pronadjeno u Mostaru, "Divosevo evandjelje",pronadjeno u Bijelom Polju (gradic u dolini rijeke Lima) na Sandzaku,zatim "Pripkovicevo evandjelje" pronadjeno u Pljevljima (Taslidzi) na Sandzaku itd. (pogledati rad Anice Nazor pod naslovom "Rukopisi Crkve Bosanske",objavljenom u zbirci radova pod naslovom "Fenomen "Krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu",Institut za istoriju Sarajevo - Hrvatski institut za povijest, Zagreb,Sarajevo-Zagreb,2005,stranice 551 i 553.)

Na Sandzaku,U Pljevljima (Taslidzi) je bilo,unutar bosanskog ejaleta i sjediste hercegovackog sandzaka,i to od 1576. do 1831.godine.


Stećak u mjestu Maoča, Pljevlja (Sandzak)

Hercegovina je sastavni dio Bosne,kao sto je npr. Dalmacija sastavni dio Hrvatske.
Danasnja Hrvatska je tokom austrougarske okupacije imala zvanicni naziv "kraljevina Hrvatska,Dalmacija i Slavonija" ,ali Hrvatska se danas ne zove (iz tri dijela) "Hrvatska i Dalmacija i Slavonija",nego je uspjela vratiti svoje jedinstveno povijesno ime,sto Bosna tek treba uradi,ili,bolje receno da "uredi".
Sto je Dalmacija Hrvatskoj,to je i Hercegovina Bosni,njen sastavni dio,a ne nesto vjestacki odvojeno od nje.

25.05.2005.

UJEDINJENJE BOSNE

"Vracanje jedinstvenog povijesnog imena Zemlji Bosni je samo jedan od prvih koraka,koje Bošnjaci moraju poduzeti u cilju ponovnog ujedinjenja Bosne i definitivnog porazavanja okupacionih i drugih antibosanskih snaga,koje od 1878 godine pustoše i pljackaju našu domovinu i zatiru joj ime."
http://www.zemljabosna.com/ujedinjenje_bosne.html

Slican primjer imamo u susjednoj Hrvatskoj,koja je tokom
austrougarske okupacije imala zvanicni naziv "kraljevina Hrvatska,Dalmacija i Slavonija"

vidi sljedeci link---> http://www.arhiv.hr/hr/fondovi/fondovi-i-zbirke/uprava-javne-sluzbe/do-1848.htm

,ali Hrvatska se danas ne zove (iz tri dijela) "Hrvatska i Dalmacija i Slavonija",nego je uspjela vratiti svoje jedinstveno povijesno ime,dok je zvanicno ime nase domovine jos uvijek vjestacki razdvojeno na dva dijela""Bosna i Hercegovina",te Bosna tek treba da vrati svoje jedinstveno povijesno ime.Sto je Dalmacija Hrvatskoj,to je i Hercegovina Bosni,njen sastavni dio,a ne nesto vjestacki odvojeno od nje.

Danasnji zvanicni naziv nase domovine "Bosna i Hercegovina" je vjestacki i nasilno nametnut od strane austrougarskog okupatora i samim time je i potpuno besmislen,i mozda ce uzeti dosta vremena,ali kada se poraze okupacione i druge antibosanske snage,prva stvar koju treba uraditi jeste vratiti jedinstveno povijesno ime nasoj domovini.
UJEDINJENA REPUBLIKA BOSNA treba se sastojati iz cetiri pokrajine,a to su : KRAJINA , SANDZAK (trenutno pod "sicg" okupacijom),HERCEGOVINA (sa primorjem) i VRHBOSNA.

Bosanska pokrajina Sandzak danas se nalazi pod cetnickom okupacijom ,i tek treba da se ponovo vrati u sastav bosanske drzave.Podrucje Sandzaka se nalazilo u sastavu SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRZAVE Sandzak je bio sastavni dio Bosne i poslije ulazenja Bosne u sastav Turske Imperije.

Alija Izetbegovic je obnovio bosansku drzavu i ponovo je postavio na mapu drzava svijeta.Znacaj Alije Izetbegovica u historiji Bosne se moze mjeriti jedino sa znacajem bana Kulina,koji je izborio nezavisnost prve bosanske drzave i postavio je na mapu drzava svijeta.Alija Izetbegovic je obnovio staru bosansku drzavu, i jedan je od najznacajnijih vladara Bosne svih vremena.

Kako se historija ponavlja,valja sada cekati nekog novog Tvrtka,koji ce prosiriti bosansku drzavu i dovesti je u njene prirodne granice.Moze uzeti i nekoliko stotina godina,ali stvaranje UJEDINJENE REPUBLIKE BOSNE jeste historijska neminovnost!


REPUBLIKA BOSNA
<< 08/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


LINKOVI:

Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis. Ciceron
Historija je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnik starine. Ciceron

worldtopix


BROJAČ POSJETA
114860

Powered by Blogger.ba